Salsa u Hrvata (by Los mamberos)

uh, prvo me vladi povukao za jezik, ali sam se suzdržao, no nakon što je i tajana doprinjela diskusiji svojim mislima, ipak nisam izdržao da se ne uključim u debatu. sorry, ali ne može biti kratko (vjerujte, i ovo je samo djelić problematike, satima bi se o tome moglo diskutirati!)

1. iako se ne mogu složiti da nema napretka - samo se sjetim kako sam prije 2-3 godine na salsa-partyjima viđao samo ljude koji su kopirali svoje instruktore, a danas ipak vidim i ljude koji grade svoj stil - slažem se da je problem da ljudi ne izvuku maximum iz sebe. no, nemojmo zaboraviti da je ples mnogima samo zabava. jako dobro znam kako sam ja počeo (ne salsu, nego uopće plesati). toliko mi je malo bilo bitno kako plešem, samo sam se htio zabvljati, da me voditeljica grupe već htjela izbaciti iz grupe. tek kasnije sam shvatio punu ljepotu plesa, i nitko mi nije mogao na to ukazati.

2. što se može učiniti? puno. prvo, i instruktori bi se trebali razvijati, ali ne samo tehnički. npr, mascarelli nije tako dobar zbog savršene tehnike - on prije svega razumije, osjeća i interpretira glazbu, a tehnika je tek negdje nakon tih stvari. dalje: dado ima izvrsnu tehniku kontrole pokreta, ali takvih ima još. ono što njega izdvaja je uživljavanje u ples. sama plesna tehnika salse - i to ne treba shvatiti kao kritiku - mu i nije posebno jaka, ali vjerujem da je to prije svega zato što mu to nije niti primarni cilj. da želi, bez problema bi to promijenio. mogao bih dalje nabrajati - orvill, angel, super-mario, neraaj,... da spomenem još samo neke stare poznanike iz rovinja, koje smo mogli vidjeti i uživo - svi se oni izdvajaju svojim doživljajem plesa na prvom mjestu. e, mislim da je to ono što kod nas fali, i to i kod mnogih instruktora. a ako instruktor to ne pokaže učenicima, kako će oni doći do toga?

3. neki moji plesači (ne-salserosi) su mi komentirali da su "salsa-partyji dosadni, jer je stalno jedan te isti ritam", dok ih nisam naučio (ili barem počeo učiti) da malo razlikuju recimo cumbia-ritam, rumbu, boogaloo, pachangu, i sl., ali i različite ritmove u različitim salsama. znači, nisu oni krivi, nego bih bio ja, da ih nisam educirao. e, a to je drugi problem instruktora, što plesače uče samo jednu varijantu salse, pa se čude da im brzo dosadi (za neke se i pitam, razlikuju li i sami različite ritmove?!). osim toga, nije dovoljno plesačima ubaciti samo malo merenguea i bachate - za mene je to podcjenjivanje plesača. treba ih učiti i cha-chu, i rumba-bolero, ali obavezno i cumbia-style salsu (na neku glazbu je to daleko prirodnije, a time i lakše i bolje plesati, nego klasičnu salsu). cuban-rumbu izostavljam samo zato, jer je ona - u izvornom obliku - stvarno zahtjevna, ali bi u nekoj kasnijoj fazi i nju svaki salsero trebao naučiti. uostalom, upravo su merengue i bachata - uz reggaeton - jedini koji spadaju u sasvim drugi kulturni krug, a sa salsom su srodni upravo ostali spomenuti plesovi!

4. a najveći problem je: pored problema sa realnim nedostatkom vremena (daleko se brže živi, jer je - za razliku od loših socijalističkih vremena - egzistencija u pitanju, i svima su glave pune razmišljanjem da tko se puno zabavlja, manje zarađuje i, uz izvjesno pretjerivanje, ima manje izgleda da dostojno živi), najveći problem je da plesači nemaju neki cilj u plesu. a oni ga sami, bez da ih instruktori usmjere, neće naći. ali ne na način da im se cilj nametne - to nikad ne funkcionira! e, a za to već treba doći na neku razinu pedagogije, i naučiti "razmišljati glavom početnika", ili još teže: "glavom salserosa s nedefiniranim ciljem"... treba shvatiti da je prvi cilj obično zabava, ali je zabavno samo ono što je novo. treba znati u ljudima potaknuti i neke druge osjećaje, a ne samo doživljaj upoznavanja nečeg novog.

evo, to su po meni osnovni problemi. mislim da bi prije svega instruktori trebali naučiti kako animirati plesače za dublji interes, pa bi se postigla kritična masa stvarno zainteresiranih plesača. jer plesači sami od sebe neće promijeniti stvari, a aktivniji organizatori evenata su svakako nužni u priči, ali nisu oni ti koji mogu utjecati na kvalitetu pristupa plesača.

Robi

Bok,

najprije vam svima sretna Nova Godina, u kojoj vam prije svega zelim puno ljubavi, salse, putovanja i svih drugih lijepih stvari. A kod meni su dani protekli ovako: najprije sam se preselio u srijedu iz onog jada od hostela u pravi pravcati hotel u 71. ulici, zapadno od Central Parka, dakle cisti Manhattan. Nakon sto sam rasporedio svoje stvari i istusirao se, prva stvar - kava! Nakon toga sam se prosetao do Museum of Natural History koji se nalazi direktno uz Central Park i ispunio si jednu od davnih zelja: da vidim kosture od dinosaura u pravoj velicini. I mogu vam reci bolje da su izumrli, bili su prava cudovista.

Nakon toga je slijedila salsa. Ovaj puta sam otisao u Latin Quarter ili kako ga ovdje zovu, LQ:

http://www.lqny.com/lq/html/index.htm

Tamo se plese salsa srijedom, a mjesto je stvarno izvrsno, nedaleko od Times Square-a, dakle u najstrozem centru Manhttana. Tamo je bio i live koncert grupe Orquesta Broadway, a za razliku od ostalih bandova, oni su svirali charange, a to znaci da se dosta cesto cula flauta i violina. Bila je neopisiva guzva jer su prethodna dva puta bili privatni partiji. Mjesto je nesto vece od Strossa, u jednom podrumu, ali ima pekrasan podij za ples i povisenu binu za nastupe bandova. Plesalo se sve u 16, dosao sam oko pola deset i ostao do 12, dalje mi se nije dalo. Dobar stimung, razliciti ljudi, Crnci i ovdje dominiraju, a Bjelkinja ima nesto vise nego Bijelaca. Poceo sam sve vise i vise plesati jer se plese i On1 i On2, a jedna Crnkinja me cak i pohvalila. Wow!

Kako su mi prolazili dani? Vise nisam imao nekakav cvrsti plan, nego sam, buduci da je stalno bilo suncano vrijeme, odlazio nakon kave u setnje po razlicitim dijelovima grada i tu i tamo nesto fotografirao. Tako sam npr. otisao u Macy's, robnu kucu na 9 katova koja uz to zauzima 2 nebodera, smjestenu direktno uz Empire State Building. Amerikanci kazu da je Macy's najveca robna kuca na svijetu, to stoji na samoj zgradi. Tamo sam kupovao nesto za jednu moju frendicu i usput bacio oko na sve odjele. Tko dodje u NY i zeli svojoj ljubavi nesto pokloniti, onda je Macy's pravo mjesto za to. A tko zeli novce bacati ne sakom i kapom, nego na vrece, onda neka ide u 5. aveniju. To je ulica sa apsolutno najskupljim buticima i trgovinama u NY, samo su najpoznatija imena tamo.

U petak sam opet otisao u S.O.B.'s i moram priznati da sam se razocarao. Pocetak je bio dobar, stvarno dobra muzika, a onda je DJ presao na merengue. I dok je pustao treci merengue za redom, band se pripremao za pocetak koncerta. Zovu se Son de la Calle. Pjevac je imao problema s mikrofonom, nije ga se culo. DJ je presao na latino house (!), a jos uvijek nisu uspjeli rijesiti problem mikrofona. I onda su taj mikrofon prespojili i poceli svirati. Onda se pjevaca opet nije culo tijekom cijele pjesme. Na kraju pjesme su dobili drugi mikrofon. Slijedeca pjesma koju su svirali, bio je jedan beskrajni cha cha. Tu mi je puknuo film i pokupio sam se. U blizini je bio jos jedan latino klub, Gonzalez y Gonzalez na Broadwayu. Otisao sam tamo misleci da ce tamo biti bolje. Kada sam dosao tamo, vidio sam da je to samo jedan veliki restaurant u kojem se pusta latino glazba. Tako to nije bilo prikazano na Internetu, nego kao mjesto gdje se moza plesati salsa.
I onda je dosla nedjelja, 31.12. i docek Nove Godine. Dosao sam ispred Cope oko 21h, a vec se skupilo preko 100 ljudi u redu ispred ulaza. Poceli su pustati u 22h i cim sam usao unutra, ravno na sank. Cuga je bila gratis do 23h pa sam onda, nemajuci drugog izbora, to morao odraditi. Dvorana je bila raskosno okicena, decki su dobivali cilindre od sjajnog materijala (kao oni bogatasi s pocetka 20. st.), a cure dijademe (kao princeze). Uz plazme koje su ovdje uobicajena stvar, lijevo i desno od pozornice su bila 2 platna na kojima se izravno prikazivao docek na Times Squareu, a to je velika atrakcija i radi toga dolaze ljudi iz cijelog svijeta ovamo. I tako se izmjenjivala salsa i, moram biti iskren, merengue i stimung je bio sjajan jer Copa bila puna puncata (kao Stross onu subotu kada smo napravili Salsa Especial) - znaci oko 2000 ljudi. Bilo je vec 10 min. do ponoci, a onda je dosao najavljivac i na spanjolskom (koji se ovdje uglavnom govori kada se nekog najavljuje) najavio njega - Jose Alberta El canaria, megazvijezdu, po meni apsolutno najboljeg pjevaca salse uopce. Time zelim naglasiti njegov glas, da to ne pomijesamo sa muzikom. Prva pjesma i. po meni njegova najbolja, Me dejo picao i eksplozija odusevljenja u publici. Ja sam bio u transu, vec prije sam se priblizio pozornici tako da sam bio oko 5 m od njega. Kada je pjesma bila gotova, El Canario i najavljivac su imali small talk na spanjolskom i zabavljali publiku, a zadnjih 10 sekundi je El canario odbrojavao na spanjolskom, u skladu s vremeno prikazanim na platnima. Nakon toga je slijedio kratki nastavak u kojem je on otpjevao jos 3 pjesme. To je bio prvi dio, slijedio je opet DJ, salsa/ merengue - pola/pola, a nakon toga drugi dio koncerta. Kakav je to scenski nastup bio... Pa to je stvarno genijalno: koliko god njegov glas, a i same pjesme bile dobre i idealne za ples, taj njegov nastup, kretanje po bini, plesanje s curama koje su ga pratile, komunikacija s publikom, pogotovo onim dijelom koji je (ili porijeklom) iz Dominikanske Republike se jednostavno mora urezati u sjecanje. On je bio pjevac, dirigent orkestra od 11 ljudi, zabavljac, glumac - on je DOMINIRAO scenom. Ovo je njegova stranica:

http://www.elcanario.com/

Ako bude dolazio u Europu, a on to cini svake godine, idite na njegov koncert. Za vrijeme njegovog nastupa ga je pratila plesna grupa koja inace ovdje radi animacije, a bilo je 4 cure i 4 decka, koji su se izmjenjivali i plesali u parovima, utroje radili foot work ili su cure pojedinacno plesale. U 2.30h je bio koncert gotov, a i ja sam bio gotov. Nije mi se ostajalo dalje, iako je nastupila Aventura. Htio sam zadrzati taj stimung i dojam koji je koncert ostavio na mene - presretan sam izasao van i iako je padala kisa, koja pada cijelo vrijeme dok ovo pisem, ja je nisam osjetio. Otisao sam do podzemne blizu Madison Square Gardena i natrag u hotel.
I za kraj samo jos jednu rijec o salsi u NY: ovdje su koncerti najboljih salsa bandova svijeta redovita i najnormalnija stvar, kao kod nas nasi bandovi. Svakog tjedna. Ja sam izasao 6 puta i bio na 6 live koncerata razlicitih bandova, s tim da oni najpoznatiji pocinju opet od prvog mjeseca. A negdje oko Valentinova, u Madison Square Gardenu imaju Victor Manuelle, Gilberto Santa Rosa i Elvis Crespo zajednicki koncert - dakle invazija Puerto Rica na NY. Kubanski stil plesanja i muzika ovdje ne postoje (sto je velika steta), iako znam da su neki bandovi kao npr. Charanga Habanera bili u NY. I naravno pok. Celia Cruz. Plesna scena je velika i plese On2 i On1, dominiraju Crnci i Latinosi, a ostali su u manjini. Sluzbeni jezik: spanjolski. :)

Josip

Salsa u New Yorku

Nakon prvog susreta sa salsom dosao je ponedjeljak i nastavak upoznavanja s New Yorkom. Kako je vrijeme i dalje bilo suncano, otisao sam do Central Parka i obisao ga uzduz i poprijeko, napravio krug oko manjeg jezera, a onda i oko rezervoara za pitku vodu (veceg jezera). To jezero je interesantno zato jer tko je gledao poznati film "Maratonac", sjetit ce se pocetka filma u kojem je Dustin Hoffman trcao upravo oko toga jezera. Ono je poprilicno veliko, tocnije krug ima 2300 yd (koliko ima 1 yard, trazite sami, meni se ne da). Park je prepun vjeverica, a ima i par interesantnih mjesta - lijep komadic prirode u velegradu. Slijedeci zanimljivi dio grada je Greenwich Village, povijesna oaza koju cine stare, lijepo ocuvane niske zgrade, a ispred ima dosta drveca, prepun malih i odlicnih retorana.

Onda je dosao na red Harlem, dakle sjeverni dio Manhattana. On sam po sebi nije posebno zanimljiv, vecinom su to stambeni blokovi koji se sastoje od zgrada koje slice jedna drugoj (a sve imaju one metalne ljestve izvana za nuzni izlaz). Interesantno je da su i tamo, slicno kao i u Brooklynu u vecini Crnci, ali porijeklom sa spanjolskog govornog podrucja (Puerto Rico, Dominikanska R.) i po trgovinama se cesto moze cuti merengue i bachata. Isto tako ima dosta njihovih restorana. Kada smo kod toga, spomenuo bih nekoliko stvari koje se bitno razlikuju od kafica npr. u Zagrebu. Prvo, tamo ima malo klasicnih kafica, nego su to u pravilu mjesta gdje se moze nesto pojesti. To u pravilu izgleda tako da se jelo dobije na papirnatom ili plasticnom tanjuru, a pravi tanjuri i pribor za jelo uglavnom u boljim restoranima. To se onda jednostavno baci. Isto vrijedi i za kavu, ona se dobije kao kod nas u McDonaldsu. Daleko najvise ima talijanskih restorana ili slicnih koji nude pizze. Drugo, onaj tko se zeli odviknuti od pusenja, NY i opcenito SAD je idealno mjesto za to. U NY je pusenje zabranjeno SVUGDJE, a to znaci u svim kaficima, restoranima kao i na stanicama podzemne. Jedino se moze pusiti na ulici. Isto vrijedi i za mjesta gdje sam bio na salsi (o tome kasnije). Trece, WC-i su im cisti iako nigdje nisam vidio cetku za ciscenje WC-a, pa cak ni u prvom hotelu u mojoj kupaonici. Nivo vode je visi. Neobicno.

Zatim sam otisao na East Side i prema Hudson Riveru do zgrade Ujedinjenih naroda. Tamo se moze uci i malo razgledati, uz obaveznu kontrolu i to samo jedan mali dio, tocnije podrum. Moze se popiti kava, kupiti suvenire, kao na aerodromu. Nista specijalno.
Neki dan sam slucajno, dok sam pio kavu, upoznao troje Zagrepcana i malo s njima popricao. To je bilo i prvi puta, otkad sam otisao u SAD, da sam cuo nekog da govori hrvatski.

A sada salsa. Ako me prvi dojam razocarao, onda je drugi bio nesto sasvim drugo. Ovaj puta sam izabrao 2 udarna mjesta. Prvi je bio S.O.B.s [esoubiis]. Klub usporediv s Lake-om po velicini, ima poviseni podij na jednom mjestu pokraj plesnog podija, a okolo stolovi. To je ujedno i restoran. Ovdje je svakog petka salsa sa live koncertima raznih bandova. Vidi stranicu:

http://www.sobs.com/

Muzika? Nakon pocetnih uspavanki tipa Buena Viste se pojavio neki tip i reklamirao svoju plesnu skolu, te pozvao ljude da sudjeluju na probnom satu. Javio sam se i plesao s jednom Crnkinjom desni okret, cross body i sl. Za razliku od prije ovdje se plesalo i On2 i On1, kubanski nisam vidio nigdje, niti sam cuo da je netko pustio i jednu pjesmu kubanskih izvodjaca. Ne mogu vjerovati da im bas nista od toga ne valja. Nakon toga se plesala salsa i muzika je bila dobra. Tu i tamo koji merengue, ali ne previse i ljudi ga ovdje VOLE plesati. A onda se pojavio band Son de Madre i ono sto sam ocekivao se ispunilo, imali su odlican koncert. To je mladi band, ove godine su izdali prvi CD (koji sam jos ljetos cuo), a uzivo su bili jos bolji. Bilo ih je 10, a jedina zena u bandu je svirala klavir da je to bio mrak, sjetio sam se odmah Manolita i Milana, u jednom trenutku je odsvirala solo da me prosla jeza. A i DJ je pustao muziku kakva bi trebala biti, s dobrim ritmom da se moze plesati. Ja sam isto imao srece i otplesao par plesova. I mozete mi vjerovati, da ih nisam ostavio ravnodusnim. Mi IMAMO dobar level. U prosjeku plesu nesto bolje nego sto se plese u Hr, ali stvarno dobri su isto tako rijetki i to je sve puno godina plesne skole. Tako sam happy isao doma, a igrom slucaja bio mi je jos i rodjendan.
Slijedeci dan, u subotu je na red dosla Copacabana, a to je prema pricanju, reklami i sl. i najbolje mjesto u NY.

http://www.copacabanany.com/

Nakon cekanja u redu za ulaz, kontrole itd. usao sam unutra i imao sto za vidjeti: to su dvije dvorane (na dva kata), a na gornjoj je salsa subotom. I isto kao i u S.O.B.'su, svaka subota live koncert, s tim da su ovdje apsolutno najvece svjetske zvijezde (tipa Gran Comba, Jose Alberta, Gilberta Santa Rose, Marc Anthonyja). Na zalost opet bez Kubanaca, mislim da to nije slucajno. Dvorane su lijepo uredjene, svjetlo malo priguseno, mozda za nijansu previse, a velicina... Bez pretjerivanja, svaka dvorana ima preko 500 m2, a procitao sam da po zakonu smiju primiti 2200 ljudi. Gornja dvorana ima plesni podij koji je veci od cijelog Strossa, osim toga veliku povisenu binu za nastupe bandova i jednu malu za nastupe animacije (o tome kasnije). Kada sam cuo muziku, znao sam koliko je sati: konacno da netko pusta muziku onakvu kakvu si covjek samo moze pozeljeti, dobar ritam, najveci hitovi (prepoznao sam sve pjevace), ozvucenje savrseno, klima savrsena, nema vrucine, nema dima. Do plesnog podija s dvije strane stolovi koji su svi rezervirani po defaultu, a to znaci da tamo mozes sjediti samo onda ako ga telefonski rezerviras i to uz uvjete: moras neki minimum potrositi. Inace ostaje stol prazan. Vjerojatno se moze doci i sjesti, ali uz spomenuti uvjet i da se pita. Inace sva cuga se daje u plasticnim casama osim onima koji sjede za stolovima. I onda je dosao Willie Colon, stara zvijezda, vec preko 30 godina u businessu. Pratio ga je band od 8 ljudi, a on, osim sto je pjevao, svirao je povremeno trubu i trombon. Jako dobar koncert, ovacije. Nakon toga se muzika pokvarila, bilo je previse merenguea, tu i tamo koja bachata. Bachatu ne zna nitko plesati. Publika: uglavnom Crnci i Latinosi, Bijelci manjina. Dosta solo tipova kao i u S.O.B.'su. Stil plesanja: slicno S.O.B.'su. Htio bih istaknuti prethodno spomenutu animaciju: na malom podiju su se povremeno izmjenjivala 2 lijepo obucena para. Plesali su On2, ali stvarno dobro, posebno mi se svidjelo kako su curke radile rukama. Copa, kako je ovdje zovu domorodci, :) je lijepo mjesto, posebno s drustvom. Slijedecu subotu sam tu za Novu Godinu (Jose Alberto i Aventura).

Josip