Salsa u Hrvata (by Los mamberos)

Bok,

ako vam je prvi dio avanture bio zanimljiv, onda bi vam drugi mogao biti jos zanimljiviji. Trening je prosao, svoju obavezu sam odradio i sada mogu do kraja godine samo uzivati. I tako sam ja u petak lijepo popio kavu, doruckovao i odjavio se iz hotela u kojem sam do tada bio i lijepo kernuo u NY. U medjuvremenu sam i naucio voziti moj chevrolet, zadnjeg brisaca nema kao i vecina am.auti, tako da sam i tu "tajnu" otkrio. I tako se ja vozim, malo sam jace opicio po gasu (oko 85 m/h, a bilo je dopusteno 65 m/h). Cinjenica je da svi voze 70-75m/s, a da cak i autobusi i truckeri voze tu negdje. I, kao sto vec slutite, zaustavila me policijia. Upalio je svjetla vozeci se iza mene i dao mi znak da stanem. I ja sam stao i ostao nepomican cekajuci sto ce mi reci. Uzeo je papire i kad je vidio da je sve OK, rekao mi je da sam prebrzo vozio, ja se ispricao i bla bla, vidio je da vracam auto preksutra rekao da ne vozim prebrzo itd. I nista. I ja nastavim dalje, ali mi vise nije bio takav gist. A vidio sam da su jos 3 auta zaustavili (a udaljenost je 200km). I tako sam dosao u NY, vozim lijepo po Manhattanu i nadjem bez vecih problema mjesto gdje bi trebao biti hostel, ali naravno da mjesta za parkiranje nema. Tako sam se stao u drugi red, upalio sva cetiri i dodjem do mjesta gdje je trebao biti hostel. I gledam i trazim i ne nalazim! Na tom mjestu je nekakav neboder koji je u fazi renoviranja. Pitam ljude okolo i nitko nista ne zna, onda sam skuzio da ce to potrajati i parkiram se u jednoj javnoj garazi, cijena: 20 $/h za prvi sat. I udjem u predvorje nekog hotela i pitam na recepciji i zamolim ih da nazovu na onaj broj koji sam imao na potvrdi za rezervaciju. I kaze on meni da to nije na Manhattanu, nego u Queensu i da svaki kvart ima svoj Broadway. A kad sam adresu upucao na Google maps, onda mi je pokazao na ovu lokaciju. I sta sad? Znao sam sto me ceka. Kupio sam najprije plan grada i poceo traziti gdje se nalazi taj drugi Broadway. Jer kad ga se nadje, treba i doci do njega. I tako sam se tu poprilicno nagnjavio i dodjem do tog drugog Broadwaya i skuzim da nema toga broja. Znaci nije u Queensu. Idemo vidjeti u kojem kvartu je. Aha, u Brooklynu. Opet isto, trazi, trazi put do njega, gubi vrijeme, a vec mi je i sila na WC i vec mi je osim toga i pun k. trazenja i vec je 3 popodne, a u NY sam bio oko 10.30h. I konacno sam ga nasao. I sada dolazi vrhunac: ide mi recepcioner pokazati moju sobu. I stvarno, ako me htio iznenaditi, uspio je u potpunosti jer je misja rupa u usporedbi sa tom sobom luksuzni apartman. Soba ima tocno 3 m2, pola od toga otpada na moj krevet. Iznad kreveta zarulja, a cijeli kompleks soba izgleda tako kao da u kartonsku kutiju za vino izvadite flase i na one prazne pretince postavite vrata tako da od njih nacinite sobe. I tako imam neopisivo zadovoljstvo cuti nekoga kad hrce ili eventualno prdne, a uobicajena je istovremena muzika iz vise izvora, sva sreca da ne slusaju narodnjake. Ostala ekipa: uglavnom neki bijedni Crnci i tu i tamo neki koji je ovako naletio kao ja. Ah, zaboravio sam pomenuti ogledalo 9x9 cm, kao i ormar 0,5x0,5 m s 3 kuke. Ako mi je dosta zivota, da, osim jakne, objesim gazdu i sebe. Ima jedan tus na katu, a pipe za vodu su isto specijalne: voda tece dok drzis pipu otvorenom. Kada ju pustis, vrati ju nekakva opruga natrag i onda voda ne tece.
U jednom trenutku mi je stvarno bilo muka. A onda sam poceo razmisljati. Ako zelim da mi bude dobro, moram izvuci najbolje iz toga: ovo sranje progutati i gledati kako cu iskoristiti vrijeme dok ne budem u tom brlogu. Najprije sam u subotu vratio auto, a prebacio se na podzemnu, jer je preskupo. A veze su dobre. Ja se, srecom, nalazim blizu Manhattana (jedna stanica podzemnom). I tako sam krenuo u subotu, ponio foto aparat i udri. Najprije sam nasao mjesto gdje imaju dobru kavu i kada sam ju popio, lijepo pjesice po Broadwayu prema jugu do luke. Na brod i do Kipa slobode. Vrijeme prekrasno, suncano, idealno za takve izlete. Usput koja slika i onda na Ellis Island: to je otocic pokraj onoga na kojem je Kip slobode, a na kojem su nekada primali imigrante (19. i 20. stoljece na pocetku). Zanimljivije vjerojatno za Amerikance jer ima veze s njihovom povijescu. Nakon toga sam bio u jednom kineskom restorancicu i ubio se od klope. U vrijednosti jedne nase pizze. Nakon toga spavanac, a u nedjelju Empire State Building. Stvarno impresivno, isao sam do 86. kata, a onda smo moglao promatrati cijeli grad. Vidjet cete slike: bas su dobre. Moze ici na 102. kat ali to nisam htio jer je puno skuplje. Kada sam se spustio bilo je oko 13h i tada je grad zivnuo: zamislite nekoliko Ilica u paralelu i sve pune ljudi, a najvise Broadway (onaj pravi). Vecina trgovina otvorene, puno placeva sa standovima, bas ono sto cure "ne vole". Izbor je mrak, a sto se tice restorana i to je mrak. Ima naravno, fast food, ali ima i jako puno drugih restorana koji nisu skupi, a imaju dobru hranu, tu bih izdvojio kineske.
I za kraj, salsa. Do sada je nisam spominjao, a danas sam bio prvi puta vani na salsi. To je bilo na 5. katu jednog nebodera, u prostoriji slicnoj veliko dvorani za aerobic, duplo vecoj od Strossa. Tu je bio i live koncert grupe "Ocho y Mas". Moram priznati da je nisam bio odusevljen, kako muzikom, tako ni cinjenicom da svi, ali bas svi plesu On2, a to znaci da se pauze u kojima se cure izvijaju i rade neke improvizacije (i pri tome prilicno nezgrapno izgledaju) izmjenjuju sa spinovima. Kod toga, uz rijetke izuzetke, decki samo stoje itd. Meni se to ne svidja. Vidio sam par ljudi koji su stvarno bili prva liga, Crnci tu totalno dominiraju, kao i Bjelkinje, uz nesto ostalog (par Crnkinja, Latina i Kineskinja) Pusta se dosta salsa jazza, a takav je bio i band. Tu i tamo neki cha cha i to je to. Ljudima je sve to izgleda bas i odgovaralo, plesni podij je bio stalno pun, a skupilo se nekoliko stotina ljudi.

Josip
P.S.: Ovdje imam sada gratis pristup na bezicni Internet. Jedini problem je da vise ne radi nego radi i zato mi je problem slati mailove. Bez obzira na smjestaj, ovdje mi je jako dobro i ima se puno toga za vidjeti. Sutra slijedi nastavak.

Bok svima,

Htio bih vam u par recenica opisati moje prve dojmove iz SAD-a:

1. check in
Pustali su ljude na 40 ulaza istovremeno, pola za Amerikance, a pola za visitors. Usprkos tome, cekao sam 3/4 sata. Aerodrom: JFK. Pitao me za razlog dolaska, pogledao vizu, trazio da mu pokazem pozivno pismo i PRIHEFTAO mi u putovnicu dio formulara kojeg sam ispunio u avionu. Na taj papir mi je udario pecat i u roku od 3 mj. moram izaci van. Pitao me koliko mislim ostati, a ja sam mu ispricao u vezi NY i tu je imao jos par pitanja, koliko sam novaca donio itd. Ljubazan, ali radoznao. Na kraju, You're OK and welcome to USA.

2. rentanje auta
Prvo sam morao naci gdje se oni iznajmljuju. Postoji tzv. air train, neka vrsta podzemne na samom aerodromu, kojom se ide od objekta do objekta. I jos se gradi novi terminal, veci od zagrebackog. Kad sam ga nasao, islo je brzo. Predao sam papir s rezervacijom s Interneta i otisao do auta. Kad sam vidio sto sam dobio (vidi attachment) ispale su mi oci. Razlikuje se od onog na slici samo u tome sto moj ima cetvera vrata.

3. dolazak do hotela
Udaljenost je bila oko 200km. Isprintao sam si plan, ali. Uhvatio me mrak, a osim toga kako je bio konstantno autoput, imao sam tako malo vremena da sam vozio skoro na puf. Sva sreca da sam ga pregledao 10 puta. Kad govorim autoput, to se odnosi i na New York. Od samog pocetka s 3 trake u svakom smjeru, a promet u nedjelju predvecer kao na Ljubljanskoj za vrijeme radnog vremena. Iako je ogranicenje po gradu 50 milja (80km, pisem namjerno jer je sve u miljama), svi ga se drze kao i kod nas. :) Tako voze samo oni koji ne znaju voziti ili oni koji ne znaju gdje su (kao ja). Uz to sam usput naucio kako se vozi automatic (znate li sto znace oznake: P, D, N, R, 1?) sa ABS-om i servom s prevaljnih 20000km. Podsjecam moj auto nema nista osim od toga, samo malo vise km: 180000. I tako ja prvi puta po navici pritisnuo kocnicu i to mi je ujedno bilo i zadnji: zabio sam se doslovno u cestu ispod sebe. A i naucit cu kako se pere straznje staklo, to jos jedino nisam skuzio. I tako ja krenuo na put, uz te uvjete i polako se smirio i poceo se opustati, a bilo je i vrijeme jer sam se ustao u 5.30, a sada je vec bilo oko 23h po nasem vremenu. Bilo je stvarno uzbudljivo: uspio sam prijeci nekoliko petlji, inace se za prelazak preko mostova koji povezuju New York (to su sve otoci povezani dugackim mostovima) placa mostarina kao u Austriji tunelarina. Osim toga se placa i cestarina, ali ne za sve autoputeve. I tako sam izao iz New Yorka i mislio da ce biti lakse. A bilo je za nijansu teze jer je promet porastao iako je autoput bio podijeljen na 2 trake za kamione i aute, te tri samo za aute. Znaci po 5 komada u svakom smjeru. A kako smo izasli iz grada, onda je to znacilo naravno ubrzanje. I tako su ljudi poceli voziti jos brze, a pogotovi njihovi legendarni truckeri. Iako je bila nedjelja. Naplatne su me spasavale jer sam na brzinu mogao baciti oko na plan. I tako sam se ja nekako dovezao do hotela, a to mi je bilo najteze jer se nalazi u blizini jedne lijepe petlje gdje se kriza nekoliko autoputeva i brzih cesti, pa ako ne izadjes na pravom izlazu, jao si ga tebi.

4. upoznavanje sa sobom (mislim hotelskom) :)
Prvo, uticnice su im drugacije i jos na 110V. To znaci da trebas imati u svakom slucaju adapter, a ako imas peh, on nije dovoljan, nego moras imati i pretvarac 110/220V. To sam znao, ali u Zg ga nije bilo. Tako da sam jedan dobar dio dana (u ponedjeljak) proveo trazeci to sranje i usput se upoznavao sa okolinom. Usput sam naucio i kako se pale lampe u sobi (sarafis nesto dok ne klikne), kao i kako se pusta topla voda (prvo ide hladna, a onda sve toplija, ovisno koliko okrenes ventil u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, naravno da dok tece topla, tece kao iz Nijagarinih vodopada, ali to je takav sistem).

5. soba je prekrasna, pravi mali apartman, Internet 10 Mbita (nas ADSLx10), automat za kavu itd.

6. ljudi
Su, moram to naglasiti, izuzetno ljubazni i prijateljski i zele pomoci. Iako im je mozda od mog broken english doslo da povrate, uvijek su htjeli pomoci. Inace, dobro se snalazim i sporazumijevam.

7. domaca zadaca
Danas sam si, za domacu zadacu, zadao da se odvezem do firme da vidim gdje ce se odrzavati trening i dobro da sam to napravio jer bilo opet pogadjanja, ali sam konacno skuzio kako se oni orijentiraju. Primjer: pretpostavimo dolazimo iz Selske prema Ljubljanskoj u smjeru prema Jarunu i zelimo skrenuti prema Ljubljani. Tada bi na tom raskrscu imali 2 znaka: za desno 5W i za lijevo (onaj dio Ljubljanske koji vodi prema Slavonskoj) 5E. Ako bi sa brojem 5 oznacili Ljubljansku, tada bi na putu prema Ljubljani taj dio Ljubljanske vidjeli kao 5W. Ima logike, ali samo dok se naviknes. A kad se naviknes, nema frke. :)

8. auti
Su za Ameriku kao narodnjaci za Hr :)) i ima ih na svakom koraku. Danas sam usput naucio i koje gorivo tankam: na ugovoru za rentanje je pisalo fuel G, a na benzinskoj mi je prodavac rekao ma to ti je onaj s oznakom 87 (ima ih jos s oznakama 93, 96 (mozda oktana), a svaki ima i svoj nadimak (npr. silver). Tko ovdje ne vozi, taj je ili lud ili se pravi lud. Voze u pravilu dobre aute i nekako imam osjecaj da su ljudi dobre volje, da je dobar stimung, ima stresa, ali nema grca. O trgovinama ne treba trositi rijeci jer je za njih standard nas city centar i sl.
Jedva cekam da pocnem s treningom jer ono sto dolazi poslije je mrak. Jedno ce standard pasti jer ide na moj racun.

Zakljucak: ovo je nadmasilo sva moja ocekivanja. Ovo je prekrasna avantura, samo treba imati hrabosti (a i nesto novaca). Vrijeme mi brzo prolazi i svaki novi dan donosi nova uzbudjenja. Meni je jako, jako dobro.

Josip