Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/salsa

Marketing

Avanture jednog gringa - El Jose u Americi (part I)

malo pomalo ljudi :)

Evo, skupilo se par stvari za objaviti pa si sada mislim kojim ću redom. Mislim da danas slike neću stići, no prenesti ću vam utiske od El Josea ni više ni manje nego iz velike jabuke NY - USA. El Jose je, za one koji ne znaju, instruktor u Mamberosima i salsa DJ u usponu sa velikim potencijalom ! :) I to kakvim!

Dakle, naš vrli El Jose je "morao" poslovno do Philadelphije (baš mi ga je žao, jadan) i kad je već tamo odlučio produžiti do Nove godine, a di će nego u NY. E pa tu je i čitajte. Isplati se. Naravno, ovo je sve objavljeno sa Joseovim dopuštenjem! Uživaj Jose!



Bok svima,

Htio bih vam u par recenica opisati moje prve dojmove iz SAD-a:

1. check in
Pustali su ljude na 40 ulaza istovremeno, pola za Amerikance, a pola za visitors. Usprkos tome, cekao sam 3/4 sata. Aerodrom: JFK. Pitao me za razlog dolaska, pogledao vizu, trazio da mu pokazem pozivno pismo i PRIHEFTAO mi u putovnicu dio formulara kojeg sam ispunio u avionu. Na taj papir mi je udario pecat i u roku od 3 mj. moram izaci van. Pitao me koliko mislim ostati, a ja sam mu ispricao u vezi NY i tu je imao jos par pitanja, koliko sam novaca donio itd. Ljubazan, ali radoznao. Na kraju, You're OK and welcome to USA.

2. rentanje auta
Prvo sam morao naci gdje se oni iznajmljuju. Postoji tzv. air train, neka vrsta podzemne na samom aerodromu, kojom se ide od objekta do objekta. I jos se gradi novi terminal, veci od zagrebackog. Kad sam ga nasao, islo je brzo. Predao sam papir s rezervacijom s Interneta i otisao do auta. Kad sam vidio sto sam dobio (vidi attachment) ispale su mi oci. Razlikuje se od onog na slici samo u tome sto moj ima cetvera vrata.

3. dolazak do hotela
Udaljenost je bila oko 200km. Isprintao sam si plan, ali. Uhvatio me mrak, a osim toga kako je bio konstantno autoput, imao sam tako malo vremena da sam vozio skoro na puf. Sva sreca da sam ga pregledao 10 puta. Kad govorim autoput, to se odnosi i na New York. Od samog pocetka s 3 trake u svakom smjeru, a promet u nedjelju predvecer kao na Ljubljanskoj za vrijeme radnog vremena. Iako je ogranicenje po gradu 50 milja (80km, pisem namjerno jer je sve u miljama), svi ga se drze kao i kod nas. :) Tako voze samo oni koji ne znaju voziti ili oni koji ne znaju gdje su (kao ja). Uz to sam usput naucio kako se vozi automatic (znate li sto znace oznake: P, D, N, R, 1?) sa ABS-om i servom s prevaljnih 20000km. Podsjecam moj auto nema nista osim od toga, samo malo vise km: 180000. I tako ja prvi puta po navici pritisnuo kocnicu i to mi je ujedno bilo i zadnji: zabio sam se doslovno u cestu ispod sebe. A i naucit cu kako se pere straznje staklo, to jos jedino nisam skuzio. I tako ja krenuo na put, uz te uvjete i polako se smirio i poceo se opustati, a bilo je i vrijeme jer sam se ustao u 5.30, a sada je vec bilo oko 23h po nasem vremenu. Bilo je stvarno uzbudljivo: uspio sam prijeci nekoliko petlji, inace se za prelazak preko mostova koji povezuju New York (to su sve otoci povezani dugackim mostovima) placa mostarina kao u Austriji tunelarina. Osim toga se placa i cestarina, ali ne za sve autoputeve. I tako sam izao iz New Yorka i mislio da ce biti lakse. A bilo je za nijansu teze jer je promet porastao iako je autoput bio podijeljen na 2 trake za kamione i aute, te tri samo za aute. Znaci po 5 komada u svakom smjeru. A kako smo izasli iz grada, onda je to znacilo naravno ubrzanje. I tako su ljudi poceli voziti jos brze, a pogotovi njihovi legendarni truckeri. Iako je bila nedjelja. Naplatne su me spasavale jer sam na brzinu mogao baciti oko na plan. I tako sam se ja nekako dovezao do hotela, a to mi je bilo najteze jer se nalazi u blizini jedne lijepe petlje gdje se kriza nekoliko autoputeva i brzih cesti, pa ako ne izadjes na pravom izlazu, jao si ga tebi.

4. upoznavanje sa sobom (mislim hotelskom) :)
Prvo, uticnice su im drugacije i jos na 110V. To znaci da trebas imati u svakom slucaju adapter, a ako imas peh, on nije dovoljan, nego moras imati i pretvarac 110/220V. To sam znao, ali u Zg ga nije bilo. Tako da sam jedan dobar dio dana (u ponedjeljak) proveo trazeci to sranje i usput se upoznavao sa okolinom. Usput sam naucio i kako se pale lampe u sobi (sarafis nesto dok ne klikne), kao i kako se pusta topla voda (prvo ide hladna, a onda sve toplija, ovisno koliko okrenes ventil u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, naravno da dok tece topla, tece kao iz Nijagarinih vodopada, ali to je takav sistem).

5. soba je prekrasna, pravi mali apartman, Internet 10 Mbita (nas ADSLx10), automat za kavu itd.

6. ljudi
Su, moram to naglasiti, izuzetno ljubazni i prijateljski i zele pomoci. Iako im je mozda od mog broken english doslo da povrate, uvijek su htjeli pomoci. Inace, dobro se snalazim i sporazumijevam.

7. domaca zadaca
Danas sam si, za domacu zadacu, zadao da se odvezem do firme da vidim gdje ce se odrzavati trening i dobro da sam to napravio jer bilo opet pogadjanja, ali sam konacno skuzio kako se oni orijentiraju. Primjer: pretpostavimo dolazimo iz Selske prema Ljubljanskoj u smjeru prema Jarunu i zelimo skrenuti prema Ljubljani. Tada bi na tom raskrscu imali 2 znaka: za desno 5W i za lijevo (onaj dio Ljubljanske koji vodi prema Slavonskoj) 5E. Ako bi sa brojem 5 oznacili Ljubljansku, tada bi na putu prema Ljubljani taj dio Ljubljanske vidjeli kao 5W. Ima logike, ali samo dok se naviknes. A kad se naviknes, nema frke. :)

8. auti
Su za Ameriku kao narodnjaci za Hr :)) i ima ih na svakom koraku. Danas sam usput naucio i koje gorivo tankam: na ugovoru za rentanje je pisalo fuel G, a na benzinskoj mi je prodavac rekao ma to ti je onaj s oznakom 87 (ima ih jos s oznakama 93, 96 (mozda oktana), a svaki ima i svoj nadimak (npr. silver). Tko ovdje ne vozi, taj je ili lud ili se pravi lud. Voze u pravilu dobre aute i nekako imam osjecaj da su ljudi dobre volje, da je dobar stimung, ima stresa, ali nema grca. O trgovinama ne treba trositi rijeci jer je za njih standard nas city centar i sl.
Jedva cekam da pocnem s treningom jer ono sto dolazi poslije je mrak. Jedno ce standard pasti jer ide na moj racun.

Zakljucak: ovo je nadmasilo sva moja ocekivanja. Ovo je prekrasna avantura, samo treba imati hrabosti (a i nesto novaca). Vrijeme mi brzo prolazi i svaki novi dan donosi nova uzbudjenja. Meni je jako, jako dobro.

Josip


nastavak "Avantue jednog gringa" slijedi ubrzo !!


Post je objavljen 20.12.2006. u 16:23 sati.