Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/salsa

Marketing

1001 Robi (2) ... ovo je bilo brzo..

Ovo je bilo jako brzo...:)

Robi zakon si.. kao i uvijek u pravu ...ne slažem se samo sa jednim dijelom.."plesači sami od sebe neće promijeniti stvari" ..
Mislim da smo upravo mi koji smo tu oximoran toga... ali kužim što si generalno htio sa tim reći..i slažem se.

Hvala ti na postu ..

uh, prvo me vladi povukao za jezik, ali sam se suzdržao, no nakon što je i tajana doprinjela diskusiji svojim mislima, ipak nisam izdržao da se ne uključim u debatu. sorry, ali ne može biti kratko (vjerujte, i ovo je samo djelić problematike, satima bi se o tome moglo diskutirati!)

1. iako se ne mogu složiti da nema napretka - samo se sjetim kako sam prije 2-3 godine na salsa-partyjima viđao samo ljude koji su kopirali svoje instruktore, a danas ipak vidim i ljude koji grade svoj stil - slažem se da je problem da ljudi ne izvuku maximum iz sebe. no, nemojmo zaboraviti da je ples mnogima samo zabava. jako dobro znam kako sam ja počeo (ne salsu, nego uopće plesati). toliko mi je malo bilo bitno kako plešem, samo sam se htio zabvljati, da me voditeljica grupe već htjela izbaciti iz grupe. tek kasnije sam shvatio punu ljepotu plesa, i nitko mi nije mogao na to ukazati.

2. što se može učiniti? puno. prvo, i instruktori bi se trebali razvijati, ali ne samo tehnički. npr, mascarelli nije tako dobar zbog savršene tehnike - on prije svega razumije, osjeća i interpretira glazbu, a tehnika je tek negdje nakon tih stvari. dalje: dado ima izvrsnu tehniku kontrole pokreta, ali takvih ima još. ono što njega izdvaja je uživljavanje u ples. sama plesna tehnika salse - i to ne treba shvatiti kao kritiku - mu i nije posebno jaka, ali vjerujem da je to prije svega zato što mu to nije niti primarni cilj. da želi, bez problema bi to promijenio. mogao bih dalje nabrajati - orvill, angel, super-mario, neraaj,... da spomenem još samo neke stare poznanike iz rovinja, koje smo mogli vidjeti i uživo - svi se oni izdvajaju svojim doživljajem plesa na prvom mjestu. e, mislim da je to ono što kod nas fali, i to i kod mnogih instruktora. a ako instruktor to ne pokaže učenicima, kako će oni doći do toga?

3. neki moji plesači (ne-salserosi) su mi komentirali da su "salsa-partyji dosadni, jer je stalno jedan te isti ritam", dok ih nisam naučio (ili barem počeo učiti) da malo razlikuju recimo cumbia-ritam, rumbu, boogaloo, pachangu, i sl., ali i različite ritmove u različitim salsama. znači, nisu oni krivi, nego bih bio ja, da ih nisam educirao. e, a to je drugi problem instruktora, što plesače uče samo jednu varijantu salse, pa se čude da im brzo dosadi (za neke se i pitam, razlikuju li i sami različite ritmove?!). osim toga, nije dovoljno plesačima ubaciti samo malo merenguea i bachate - za mene je to podcjenjivanje plesača. treba ih učiti i cha-chu, i rumba-bolero, ali obavezno i cumbia-style salsu (na neku glazbu je to daleko prirodnije, a time i lakše i bolje plesati, nego klasičnu salsu). cuban-rumbu izostavljam samo zato, jer je ona - u izvornom obliku - stvarno zahtjevna, ali bi u nekoj kasnijoj fazi i nju svaki salsero trebao naučiti. uostalom, upravo su merengue i bachata - uz reggaeton - jedini koji spadaju u sasvim drugi kulturni krug, a sa salsom su srodni upravo ostali spomenuti plesovi!

4. a najveći problem je: pored problema sa realnim nedostatkom vremena (daleko se brže živi, jer je - za razliku od loših socijalističkih vremena - egzistencija u pitanju, i svima su glave pune razmišljanjem da tko se puno zabavlja, manje zarađuje i, uz izvjesno pretjerivanje, ima manje izgleda da dostojno živi), najveći problem je da plesači nemaju neki cilj u plesu. a oni ga sami, bez da ih instruktori usmjere, neće naći. ali ne na način da im se cilj nametne - to nikad ne funkcionira! e, a za to već treba doći na neku razinu pedagogije, i naučiti "razmišljati glavom početnika", ili još teže: "glavom salserosa s nedefiniranim ciljem"... treba shvatiti da je prvi cilj obično zabava, ali je zabavno samo ono što je novo. treba znati u ljudima potaknuti i neke druge osjećaje, a ne samo doživljaj upoznavanja nečeg novog.

evo, to su po meni osnovni problemi. mislim da bi prije svega instruktori trebali naučiti kako animirati plesače za dublji interes, pa bi se postigla kritična masa stvarno zainteresiranih plesača. jer plesači sami od sebe neće promijeniti stvari, a aktivniji organizatori evenata su svakako nužni u priči, ali nisu oni ti koji mogu utjecati na kvalitetu pristupa plesača.

Robi


v.


Post je objavljen 16.01.2007. u 11:40 sati.