Da....ne....ne znam...
Zašto? Zašto lažemo i tako sebi stvaramo patnju? Zašto prihvaćamo da nam lažu? Ima li možda nešto jače od laži, nešto što površnoj analizi ostaje skriveno?
Tišina bez riječi, šutnja u času kad bismo trebali reći nešto bitno i istinito također je jedna vrsta laži. To je zadržavanje istine.
Ima onih koji ovakvu šutnju shvaćaju kao diskreciju, ali čak i diskrecija ima granica, a kada se one prijeđu, ona više šteti nego koristi.
Laž može poprimiti onaj vrlo poznati oblik "laži iz samilosti" ili se pak predstaviti kao prava laž, ona koja iskrivljuje, kvari i preobražava istinu, ovisno o interesima
Usuditi se i izreći svoj autentični način razmišljanja znači obavezati se pred samim sobom i pred drugima, a to zahtijeva mnogo hrabrosti. Strah od rizika se u nekim slučajevima pretvara u žalosni kukavičluk koji je, na kraju krajeva, i dalje strah.
Onaj koji mijenja mišljenje prema vjetrovima mode trpi paničan strah od gubitka poštovanja svoje okoline. Razlikovati se od ostalih, podržavati istinu koju drugi skrivaju, iskrivljuju ili ignoriraju, znači biti izdvojen kao crna ovca... A to zahtijeva mnogo hrabrosti. Najlakše je sakriti se ispod zajedničkog pokrova općeprihvaćene laži i biti dio grupe koja se kroz takvo savezništvo osjeća jačom.
Onaj koji prikriva svoje osjećaje i misli, boji se pokazati onakvim kakav jest, bilo zato što se boji upoznati sebe ili stoga što ne želi da ga drugi vide razotkrivenog iznutra, a to je identično priznavanju svoje vlastite bespomoćnosti. Ništa nije strašnije od podnošenja omalovažavanja onih koji se okupljaju oko pomodnih vrijednosti i koji na razne načine uspijevaju uništiti sve ono što nosi čist i iskren lik.
Teza je jednostavna: ako svi lažemo o istim stvarima, laž će prestati biti laž i pretvorit će se u stvarnost.
Laž u sebi sadrži sve strahove zajedno: strah od samoga sebe, od ljudi, od života i životnih okolnosti, od situacija s kojima se moramo suočiti kako bismo ih pobijedili. Laganje je oblik himbe u kojem se stvari pokušavaju vidjeti drugačijima no što jesu i to zbog osobne koristi: ako ne mogu promijeniti ono zbog čega patim - ili to ne znam učiniti - obojit ću to drugom bojom i zamisliti da sam to već promijenio.
Ima li zlobe u ovim lažima? Ili samo straha? I naša pretpostavka kako drugi ljudi nemaju zašto posumnjati u našu prijevaru, nije li to zapravo omalovažavanje razuma i inteligencije drugih ljudi?
-by Delia Steinberg Guzmán
05.07.2006. u 05:16 | K | 4 | P | # | ^
