Moj dragi tricikl
26.11.2024.
Kod objavljivanja novog posta moraš odgovoriti na neko pitanje, zar ne? To je ok, nemam ništa protiv, ali jedno pitanje me uvijek nasmije, a to je ovo: "Koliko kotača ima bicikl?". Zašto mi je to smiješno? Zato što moj bicikl ima tri kotača.
Kad smo se doselili u Osijek ubrzo smo odlučili kupiti bicikle. Kako i ne bi kad taj grad ima najviše biciklističkih staza. Morski i ja pili smo kavu u kafiću i donijeli brzinsku odluku.
Blizu nas je bila trgovina s biciklima. Ja sam tražila poni, međutim Morskom se svidio jedan crveni gradski pa sam nakon nekog vremena popustila i kupili ga, on je sebi kupio isti ali plavi.
U mojoj glavi se svašta događalo, ali ponajviše strah i to veliki strah. Pa nisam vozila bicikl 20 godina! Kasnije se taj strah ukazao opravdanim. Naravno da nisam uspjela uz sav moj trud, ali i Morskog.
Kupili smo polovni poni i opet vježbali nedjeljom kod Lidla (da me nitko ne ometa i da mi se ne smije) gdje je veliki parking. Uspjela sam voziti sama par metara ali kad sam htjela skrenuti - pad. Razbijeno koljeno, krvav gležanj a ja sva u šoku.
Na kraju smo ta dva bicikla zamijenili, uz nadoplatu od 600 eura, za bicikl trokolicu napravljenom i prilagođenom za mene. Osjećam se sigurno na njemu a ponosna sam na njega. Mnogima se dopada, čak me neki zaustavljaju i pitaju gdje sam ga nabavila i koliko je koštao.
Nezgodno je samo tada kad se nađemo ispred neke uzbrdice jer tada Morski mora sići sa svog bicikla, primiti me za stražnjicu i gurati me da bih prevladala uzbrdicu hihihi. No, moram se i pohvaliti, nekad uspijem i sama kad se dobrano zaletim s biciklom.
