Čudna sam ja biljčica
18.01.2021.
Zaista sam mislila da ću daleko više odmarati međutim, ne ide...jednostavno moram nešto objaviti na svom blogu...moram pisati. Osjećam se isprazno ako nešto ne objavim.
Osim toga, riješila sam problem zbog kojeg sam željela otići s bloga na par dana. Znam, znam, sad se sigurno smijete i kolutate očima ali znate da sam takva...brzo se naljutim ali jednako brzo se odljutim.
Ovaj put s ponosom ali i s tugom objavljujem dvije slike iz serija fotki koje je snimio jedan profesionalni fotograf na Jarunu. Dakle, u ljeto 2004. sunčala sam se na Jarunu dok su se djeca brčkala u vodi.
Odjednom primijetim jednog sredovječnog muškarca kako obilazi oko mene i čim je vidio da sam ga primijetila prišao mi je meni, te se pristojno predstavio rekavši pri tome: "...Gospođo rado bih vas uslikao ako dozvoljavate..." - nasmiješila sam se i upitala sam ga zbog čega bi htio baš mene uslikati. Nikako se nisam osjećala kao neki model, pogotovo ne u kupaćem hehehehe ali eto, čovjek je drugačije mislio.
Ispalo je iz svega da mu se dopadam ali kao model za slikanje ništa prostačko nije bilo u pitanju. Iako mi to nije bilo baš jasno jer se nikada nisam osjećala kao model za fotkanje, pristala sam i evo ih.
Fotografije sam pronašla danas nakon dugog vremena skrivene u jednom fasciklu. Hoću da se vrate te divneeeeeeeeee godineeeeee!
