Ljubav bake i djeda
08.01.2021.
Nekad davno kad su mi bili živi baka i djed, kad god sam dolazila u Brno uvijek sam navratila kod njih. Oni su se jako voljeli ali nisu to baš prikazivali pa su se znale događati smiješne situacije. Djed je volio popiti malo više pivčeka a baki se to nikako nije svidjelo.
Sjećam se kad smo kao djeca znali spavati u njihovom velikom stanu jer je baka imala devetero djece, moja je majka bila najstarija od njih. Baka je istjerala djeda na suprotni kauč jer je bio u "veselom raspoloženju" (hehehhe) i stalno je nešto mrmljao i pjevušio. Baka ga nekoliko puta upozorila i pošto djed nije reagirao, bacila je precizno papuču na njega.
Djed se nije nimalo naljutio već joj umiljato rekao: "Nemoj to raditi patkice moje slatka pa ja te jako volim..." - tada je uslijedilo još jedno bacanje papuče ravno u njegovu glavu hehehehe. I tek tada je djed lijepo legao i zaspao. Mi ostali, nismo ni mogli spavati već smo se svi hihotali ali potihu da i nas baka ne pogodi nečim.
Znalo je biti smiješno i ovo. Baka je stalno mislila da sam u Hrvatskoj gladna pa kad sam došla kod nje plačući je govorila djedu: "Jadna moja teuta, sigurno gladuje tamo daleko..." - na što joj djed odgovorio: "Pa što se bojiš, zar izgleda da gladuje???" - i dobro joj odgovorio jer zaista nikad nisam izgledala da sam gladna hehehehe.
Voljela sam odlaziti kod njih, čak što više, obožavala sam to. Uvijek su bili tako slatki i kad se kao svađali i osim toga, uvijek, ama baš uvijek, kad sam navratila kod njih, kuhala je moje omiljeno jelo i to samo za mene. Nema ih više ali uspomene su tu i uvijek ću ih čuvati u sebi.
