Čovjek je sposoban naviknuti se i na loše stvari...
04.01.2021.
Sjedim sama ujutro dok još svi spavaju i pijem kavu, te gledam TV. Odjednom počnem osjećati kako se pomalo drmuska ali ja i daljem nastavljam piti i samo sam čekala da prestane i to je to.
Onda sam se malo zamislila i ustanovila da se mi Hrvati polako privikavamo na sva ta podrhtavanja poput Japanaca. Dok sam bila u Češkoj, nikad nisam osjetila potres. Češka je mirnije seizmičko područje za razliku od Hrvatske.
Interesantno je to kako se ljudi relativno brzo prilagode novim uvjetima, naravno, to prvenstveno mislim na Japan. Globalno, kod njih nema panike i jako se brzo oporave. Grade zgrade koje su istinski otporne čak za najsnažnije potrese.
Još je interesantnije da smo Morski i ja bili 4 puta u Japanu i nijednom nismo osjetili potres što je zaista jako neobično pa čak i čudno. OK vrlo kratko smo boravili u hostelu, uglavnom smo bili vani pa možda je to razlog što nismo osjetili nikakvo podrhtavanje.
Snažan potres zadesio je 1995. okolicu Kobea, grada u blizini Osake i Kyota. Iako je epicentar bio 20 km udaljen od samog grada Kobea, na moru, u roku od dvadeset sekundi koliko je potres od 6,8 stupnjeva trajao, bilo je dovoljno da prouzroči štetu od 10 trilijuna Yena i smrt preko 6.000 ljudi.
U vezi potresa bilo bi dobro razmisliti što je izjavio Tadić:
"Japanci su svjesni da žive na trusnom području i za to su dobro utrenirani. I mi znamo da su Zagreb i jug Dalmacije na trusnom tlu, ali ne pripremamo se na potres i to me vrlo začuđuje..."
