Nisam pristalica ljudi koji sve neobjašnjive pojave pripisuju izmišljotinama bez znanstvenih dokaza. Nisam ni osoba koja će vjerovati u bilo što tj. nisam podložna svakakvim gatarama i nagađanjima...već sam osoba otvorenog uma.

Nisam ni znanstvenica iako me puno toga u vezi toga zanima....svemir, kvantna fizika, putovanje kroz vrijeme, paralelni svemiri, civilizacija (osim naše) u svemiru itd. i sl. Ima toga toliko puno da nema smisla sve nabrajati.

Dakle, slijedom toga, ama baš nitko ne može mi osporiti da postoje neobjašnjive ali istinite situacije u vezi gledanja i doživljaja budućnosti jer osobno sam to doživjela nekoliko puta. Samo jedan primjer radi objašnjenja. San, kojeg sam sanjala, ostvario se sutradan u cijelosti do najmanjih sitnica!!!

A to je samo jedan primjer a bilo ih je daleko više u raznim oblicima i događajima. Zar je sve to bila puka slučajnost??? Kao na pr. viđenje zlokobne bolesti koja se zaista i ostvarila, pa osjećaj snažne strepnje prije same nesreće?

Interesantno je koliko se znanstvenici razlikuju u objašnjenju jedne te iste stvari ili nekog događaja. Svaki ima svoje argumente i umjesto da nastoje posložiti sva svoja znanja, iskustva i dokaze prilagoditi ih donekle realnom stanju pa se naći na istom putu negdje u sredini, svaki tupi svoje bez ikakvog kompromisa ne odstupajući od svojih uvjerenja.

A što s dokazima onda? Zašto netko ima sposobnost viđenja budućnosti (slučajnost???), pa različiti pronađeni elementi i predmeti na zemlji kojima se ne zna porijeklo ni sastav, precizne nebeske mape stare nekoliko desetaka tisuća godina itd. i sl. Kome vjerovati, tko je taj pravi znanstvenik a onaj kvazi znanstvenik???


Pojam ništa još mi je nepoznat i vjerujem da neću ni doživjeti saznanje tog pojma kojeg znanstvenici objašnjavaju vakumom. OK vakuum, sasvim prazan prostor međutim da bi postojao vakuum mora postojati nešto što omeđuje taj vakuum, zar ne?

Eto, to je moj kratak osvrt na ovu , meni, zanimljivu temu.