...šok za sistem...

...Dođe čovjek kod doktora i govori usplahireno:" doktore, doktore vidim bijele miševe, hodaju po meni " !...Dobro, dobro, odgovara doktor, samo ih nemojte po meni bacati...

...Postoje ljudi koji vide bijele miševe i oni koji ih ne vide. Osobno, ne vidim bijele miševe i nemam ništa protiv ljudi koji ih vide, naprotiv. Osobe koje vide bijele miševe danas su cijenjene, konstitutivne, uvažavane i one koje se pita...Ali nedavno i nije bilo tako.
...Kada sam se ženio, prije nešto više od dva desetljeća, vidjeti bijele miševe nije baš bilo bezazleno. Pogotovo nije bilo prihvatljivo nakupini u kojoj sam tada bio zaposlen. Pa ipak, kako je moja odabranica osoba koja vidi bijele miševe isto kao i moja majka, baka, njeni roditelji i ostali dragi ljudi, odlučio sam da se vjenčam i u simbolu ljudi koji vide bijele miševe. Iz poštovanja prema svima koji su mi dragi. Nije me bilo briga kakve će biti posljedice a igrao sam i na kartu da me nakupina previše treba zbog znanja i vještine kojom sam obavljao svoj posao i tu sam imao pravo, moj čin je ostao prešućen.
Ni tada, ni nikad prije, ni nikad poslije, nisam skrivao da ne vidim bijele miševe i tada to za moj čin nije bilo važno. Tolerancija je bila na visini i nitko od uključenih, pa ni najuvaženiji predstavnik ljudi koji vide bijele miševe, nije mi radio probleme usprkos tome što sam mu u prvoj rečenici našeg prvog kontakta rekao svoj osobni stav i motive. Čovjek je doživotno zaslužio moje poštovanje i respekt.
...U mojoj kući rasprava o bijelim miševima se nikad nije vodila, jedno dijete vidi bijele miševe, drugo ne i ja nikad nisam imao problema s tim. Tolerancija i uvažavanje. Običaji ljudi koji vide bijele miševe uvijek su se poštovali i obilježavali u mojoj kući uz moje aktivno sudjelovanje...
...Danas je došlo neko drugo vrijeme, osobe koje vide bijele miševe, a pogotovo njihovi uvaženi članovi više nisu tako skromni, tolerantni i samozatajni. Sve me to ne bi smetalo da se nisu okomili u svojoj agresivnoj ekspanziji i na ljude poput mene...
...E to baš i neće ići tako lako...
...Nikad, ali nikad, neću reći da vidim bijele miševe ako ih ne vidim. Ako se društvo koje vidi bijele miševe želi okružiti ljudima koji lažu da vide bijele miševe to je njihov moralni problem ili možda i nije ako je u pitanju samo financijski interes...
...Agresivno sakupljanje " milodara " uvođenje nekih " tekica sa dužnicima ", gradnja velebnih zdanja usred opustošenih sela i gradova, gradnja arhitektonski nakaradnih građevina na svakom mjestu, parku, dječjem igralištu, posezanje u penzione fondove, uzimanje onima koji i onako imaju premalo, baš i nije u skladu sa temeljnim pravilima ponašanja pravih ljudi koji vide bijele miševe. No tu nije kraj, pokušavaju se uvući u moj posao, u moju kuću, u moju spavaću sobu, u moju intimu, u moje razmišljanje, u moje poimanje i pokušavaju mi nametnuti osjećaj krivnje, krivnje što ne vidim bijele miševe. No, ni to nije dosta, sada me pokušavaju proglasiti opasnim, destruktivnim, krivcem za sva zla modernog društva, čekaj, čekaj, nije li to negdije u povjesti već bilo? Licemjerje i moral, onakvim kakvim ga ja doživljavam, nisu spojive kategorje...
...Drago društvo koje vidi bijele miševe, nemojte me tjerati uz zid, nemojte me tjerati da odbacim toleranciju. Ako me pritisnete da to postane neizdrživo " I'll fight..", a tu sam još uvijek jako dobar...
...Poštovanje, uvažavanje, respekt, nisu civilizacijske stečevine koje se mogu ostvariti nasilništvom, kupiti novcem ili nametnuti dekretom.
To se mora zaslužiti, mukotrpno, skomnošću, otvorenog srca i duše...