...šok za sistem...

...Dakle, zabrana rada nedjeljom, zabrane pušenja, obiteljske pizdarije, prava životinja, prava biljaka, prava vanzemaljaca, prava kamenja, prava pijeska, prava vrtnih patuljaka, prava starih ruševnih podrtina, prava kombija i slične pizdarije...
...što je svemu tome zajedničko? Zajedničke su ljudske nakupine koje se gorljivo a ponekad bezobzirno i licemjerno bore za gore navedene ciljeve. No što im je još zajedničko osim izvještačene patetike? Ima li još nekih karakteristika koje su im zajedničke? Nekompetentnost je prva, pročitali su tri članka u novinama, otvorili dvije internet stranice i drže se kompetentnim stručnjacima za atomsku energiju, medicinu, nutricionizam, kinologiju, školstvo ili što već ne. Drugo i najvažnije, postaju gotovo umjetnici u zavlačenju ruke u tuđe džepove i virenju preko plota u tuđe privatno dvorište. Dozvoljavam da izreka " lud jebe zbunjenog " ima individualnu percepciju i doživljaj, ali kaj je preveć je preveć i stvari su debelo izmaknule kontroli, pa i eskalirale u pravo maltretiranje šutljive većine. Naravno da nisam isključiv i da ne tvrdim da su sve to gluposti, ali nebulozna i fanatična pristranost su zaista prešli sve granice dobrog ukusa i podnošljivosti. Da ne lamentiram bez veze ko političar, ajmo konkretno...
... Pripadam kategorji obrtnika koji žive od produkta funkcioniranja svoje glave i umješnosti deset prstiju. Sve što imam, skromnu radnju, tri radna mjesta sa svom opremom, instrumentima i alatima, stekao sam samo ja, marljivim radom i nadprosječnim odricanjem. U mojoj radnji sam ja i jedino ja, apsolutni gospodar svega. Ja određujem pravila i obaveze, kome ne paše, ne mora ulaziti. Radno vrijeme, pušenje i pijenje kave, ulaženje sa kućnim ljubimcima i sl. je isključivo moje pravo odlučivanja. Tko nije sudjelovao u stvaranju svega stvorenog nema pravo ni odlučivati o tome a kamoli u kreiranju pravila ponašanja u toj prostoriji. Da se odmah razumijemo, moj interes je da mi uposlenik/ca bude zadovoljan na poslu. Pošto bi svi trebali prvenstveno raditi za novac, zato se to i zove posao, sveti zaključak je da uposlenika moram adekvatno platiti da bude zadovoljan. Obaveza uposlenika je da savjesno radi i zaradi svoju plaću u potpunosti a u određenom postotku i moju plaću jer inače nema svrhe u mom životu imati uposlenika. Jednostavno da jednostavnije ne može biti...
...E sad, moje pitanje je, zbog čega bih ja morao, pazite, morao, financirati i ekipu sa početka ovog natpisa? Pomažu li oni meni da se manje nerviram? Pomažu li mi oni da mi je lakše, da ne moram radit petkom i svetkom jer ispada da mi "ruku u đep" gura kak se kome sprdne. Kako meni, koji svaku kunu okrenem u ruci pet puta, imaju lica " pametovati " ljudi koji se otetim kunama iz mog džepa ponašaju kao pijani milijarderi i uglavnom "prodaju maglu". S kojim pravom pokušavaju meni određivat nebulozna pravila ljudi koji koji mi ni na koji način u životu nisu pomogli i koje ja u životu niti trebam niti želim? Radim li ja prvenstveno da zadovoljim svoje potrebe ili radim da bih obavezno namirio njih, a meni kaj ostane!? Jesam li možda postao paranoičan pa mi se zato sadašnji, meni nametnuti odnosi, čine perverznim??? Imam li ja pravo biti svoj, koja je to granica moje privatnosti koju zaista nitko ne bi smio nekažnjeno preći???
...Možda imam krivo, ali se ne mogu oteti dojmu da su čelnici i gorljivi aktivisti većine takvih parazitskih udruga, organizacija, uprava, službi, ili kako se već zovu, ljudi koji su jučer došli u Hrvatsku ili Zagreb, koji ni na koji način nisu sudjelovali u stvaranju bogatstva, pozitivnim kulturološkim i svakim drugim stečevinama ove naše prekrasne zemlje ili grada. Očito da nisu došli tu kanale kopat, nego poput pijavica sisat krv marljivom i poštenom narodu, prodajući ispraznu retoriku. Pa tko, o kakvom moralu i humanosti, može pričat ako uzima nešto za ništa?? O stranim plaćenicima obučenim u šuškavi, sjajni celofan neću ni pričat, ima tko bi se time trebao bavit...
... Nikako ne bih želio zvučati fobično i svaka čast onima koji su došli oplemenivši našu zajednicu, prepoznavši našu sredinu kao pravo mjesto za usavršavanje svojih osobnih znanja, umješnosti i svekolikog osobnog prosperiteta....
...Imaju li u ovoj državi ljudi koji pošteno i savjesno rade, pravo na život dostojan današnjeg stupnja civilizacije? Tko njih štiti i bori se za njihova prava? Kako se može čuti i njihov glas kad nisu najglasniji u birtijama, a ne mogu niti biti jer uglavnom ni ne idu u birtije. Zauzeti su radom, obiteljima i nemaju vremena stajati za šankom...