Milost, ja sam Dalmošica!
Ima jedna prokleta stvar u tome kad si žensko.
Naravno, ima ih više, ako ćemo iskreno, no ja ću se ovdje pozabaviti samo jednom. A ta je da se olako razmaziš.
Ili probahatiš, kako se uzme.
E, pa kad si uza sve to još i Dalmošica nenavikla na zimske radosti čišćenja snjega lopatom ispred zgrade, onda to poprima neoprostive razmjere.
Navikla na to da dalmatinskim šarmom, lajavošću i temperamentom rješavaš pola kontinentalnih problema, daješ se u misiju umiljavanja.
No nikakav šarm ni opravdavanje ti ne pomognu.
Na popisu si u haustoru i ima da čistiš.
Pa draga Sagitta, eto! Lopatu u ruke i razgrći snijeg!
Ma da?
Pa imate li vi srca, susjedi dragi? Ja sam jedno single domaćinstvo, nježno i krhko žensko stvorenje koje može promrznuti čisteći snijeg pred zgradom! Nemojte mi to raditi! Mogu li se ikako izboriti za oslobađanje od ove nemile aktivnosti? Ta do jučer u tom stanu ionako nije bilo nikog, tek otkad sam ja tu podstanar ponovno se prezime mojih gazda nalazi na popisu za čišćenje snijega! Nemojte mi to raditi!
Prije preseljenja u sadašnji kvart živjela sam u jednom manje popularnom novozagrebačkom kvartu. Tek sam bila doselila u Zagreb i snijeg me beskrajno veselio.
Sve dok nisam saznala za program čišćenja istog.
Otada me samo proganjao.
I nerijetko se sjetim bešćutnog susjeda s trećeg kata grozne limenke, koji mi je jedno jutro, vidjevši da sam propustila svoju obvezu čišćenja snijega dan prije, rekao:
Znate, gospodična, to što ste vi iz Dalmacije i nenavikli na ovaj posao vas ne pošteđuje obveze čišćenja snijega! To zapada sve u zgradi, pa tako i vas!
Bilo mi je beskrajno teško pri srcu. Toliko da sam šutke otišla prema autu i rekla mu samo "Riješit ću ja to već nekako.", ne znajući ni sama na koji način to smjeram riješiti...
Ipak, kad je isti taj susjed zamaknuo iza ugla, vratila sam se u haustor zgrade i vidjela na oglasnoj ploči oglas, gdje je neki ostariji striček nudio usluge čišćenja snijega za 20 kn po satu... I ja sam ga nazvala... Iako nisam znala što mi je u tom trenu bilo bolnije; spoznaja da bih ja trebala biti ta koja će se uhvatiti posla, ili da će to umjesto mene odraditi striček, kojem je ovo možda spas pored one bijedne mirovine...
Ujedno, ja sam se taaako bila nadala da su se svi sustanari nekim tajnim slobodnozidarskim dogovorom bili usuglasili da jedinu Dalmošicu u zgradi poštede čišćenja snijega.... Jer ipak je ona, je li, Dalmatinka... I kakva to, dovraga, bešćutna stvorenja očekuju od krhke metar i osamdeset visoke i sedamdeset kila teške susjede iz toplih južnih krajeva da čisti snijeg... A ona je tu sama... prepuštena sebi i nemilosrdnom bijelom prekrivaču koji je samo debljao... i debljao... O sudbe li klete!
Tog je dana snijeg očistio striček.
I ništa mi nije htio naplatiti.
Stoga sam ja sljedećeg mjeseca odradila svoj dan.
I preuzela njegov.
Besplatno, naravno.
Danas živim u znatno većem ulazu.
Svaki dan se pred rasporedom pomolim Bogu da nije moj dan.
Jer dosta sam se sinoć načistila snijega s auta kad sam vidjela kakav me dočekao po povratku busom iz Dalmacije.
Ipak, vjerujem da više nikad neću naručiti stričeka (bilo kojeg i u bilo kojem kvartu) da mi počisti snijeg za 20 kn po satu.
Učinit ću to sama i dati mu 30.
I ako treba očistit ću i na njegov dan.
Jer ovo je vrijeme darivanja.
A ja sam se iz Dalmacije, čini mi se, vratila kao bolji čovjek.
To mi je sinoć rekao jedan dragi muškarac kojem nikad dosad nisam uzvratila ljubav jednakom mjerom.
To se jutros čini i samoj meni kad vidim da sam se pomirila sa šefovom tajnicom.
Želim čista ući u 2006.
Lord I'm doing all I can
To be a better man.
Dragi moji čitatelji i nečitatelji, čitani i nečitani blogeri, ovom vam prilikom i s priličnim zakašnjenjem želim čestit i blagoslovljen Božić!
Za Novu se još čujemo...
|
