Ružin grm
Autor fotografije: meni nepoznat
Jednom, davnih dana
Kad od svjetlosti skrivala se tama
Ružin grm cvjetovima obasut je bio
Opojnu ljepotu od svijeta nije krio.
Tada, jednog dana
Kad u svjetlost zaljubila se tama
Ružin grm zaboravio je cvasti
Listovi i pupoljci prestali su rasti.
I vrijeme je odjednom prestalo teći
Zašutio je svemir, utihnule su riječi
Ružin grm nevidljiv je postao
Stoljećima sam u tami je ostao.
Sve dok na njega nije dolepršala kap
Malena, kišna, a za njom cijeli slap
Kroz tamu se počelo svjetlo nazirati
Ružin grm nešto počelo je dirati.
U nutrini, u dubini, u korijenu samom
Šapatom je počeo razgovarati s tamom
Molio je, noću nek' pusti ga da sniva,
A na danjem svjetlu u toplini uživa.
I tama je uzmaknula, sklopila oči
Kako svjetlost jutrom mogla bi doći
Do ružinog grma, trna i cvijeta
Neka širi miris svoj sve do kraja svijeta.
Maleno je trnje bivalo sve veće
Divit mu se počelo čak i šumsko cvijeće
Pa je ružin grm odlučio rasti
Ispružio se u visinu, započeo cvasti.
I dan danas ono neprestano cvijeta
Miomiris širi svoj sve do kraja svijeta
A svjetlost i tama šapatom mu zbore
Danju i noću, od sumraka do zore.
|