U sjećanje prizivam vremena davna
Kada misao bila je javna
Energija tekla je kao vodeni slap
Oceanom svjesnosti plovila je kap.
Plovila, plovila do najdubljih dubina
Izranjala na svjetlost put zvjezdanih visina
Mirovala u sebi, svjetlila izvana
Okružena ljubavlju, nikada sama.
Znanje je putovalo duž energetske rijeke
Toplinu isijavalo poput tople deke
Postojalo nije moje i tvoje
Dušu su krasile svakojake boje.
Unutarnjim okom ljepota je viđena
Niti jedna duša nije bila postiđena
Postojanje cijelo zvukom je odzvanjalo
Tada se materiji još nitko nije klanjao.
Prostorom i vremenom putovalo se bez muke
U zagrljaju čekale su svjetlosne ruke
Napustiti tijelo bilo je lako
Letjeti svemirom mogao je svatko.
Danas tek u snovima dodirujem to doba
Kada duša nije bila kao s tržnice roba
Paralelom jednom pokušavam tad' teći
Kroz stihove i rimu, nevidljivi prag prijeći.
A teško je…
Sve teže…
U svakodnevnoj bujici sjećanja mi bježe
Pa se čini kako sve je samo mašte dio
Trenutak tek malen
Koji mi se snio…