Povratak iz zaborava
Autor slike: meni nepozat
U zaborav opet tonem
Kao da je bljesak svjetlosti
Tek načas obasjao mi lice
Javlja se dobro znan osjećaj stari
Zatočenost…
Kao u krletki sam, poput ptice.
I znam da je sve to
Samo tren nesvjesnosti moje
Jedan treptaj
I pred očima blistaju sve dugine boje.
Izmjenjuje se slike
Kao na filmskoj pokretnoj traci
Životni događaji, mogućnosti, prilike
I duše naše kao bezvremeni, putujući đaci.
Čas padam razred niže
Već sljedeći trenutak, uspinjem se hitno
Korak sam od tebe dalje, sebi sve sam bliže.
Propitkujem sebe: što za mene je bitno?
Odgovor ne čujem, znaci svi se brišu
Dok prsti po tipkovnici
Rime ove pišu
Kao da mi duša prima odgovore snažne
Smisao ne shvaćam još
Vibracije su važne
One međuprostorne, koje nitko ne čuje
Tek unutarnje uho moje
U centru sam oluje
Koja uvijek pomete nered
Napravi čistinu
Gdje iznova ću krenuti
A gdje drugdje nego
Na putovanje, kroz vlastitu nutrinu.
Iz zaborava opet izranjam svjesno
Kao da je bljesak svjetlosti
Donio mi nešto… nešto neizvjesno!
Javlja se dobro znan osjećaj stari
Slobodna si dušo!
To nikad ne zaboravi!
|