Grudica snijega
Autor slike: meni nepoznat
Na otoku malenom bez ijednog brijega
Gdje sunašce uvijek zlaćano sije
Pala je bijela grudica snijega
I na sav glas od srca se smije.
Vjetar je načas zatvorio oči
I zabunom grudicu odnio na jug
Upravo kad je poželio poći
Pozvalo ga Sunce, njegov dobar drug.
Vjetru, dragi brate, na trenutak stani,
Grudica će mala otopljena biti
Spustio nju si na pogrešnoj strani
Na sjeveru hladnom morala se kriti.
Vjetar se uvija, češka se po glavi
Ništa mu sada više jasno nije
Kako je grudica završila u travi
Među cvijećem mirisnim, gdje sunčev sjaj sve grije.
A grudica uživa, i dalje se smiješka
Od miline topi se, u tlo se upija
Vjetru poručuje: Ne to nije greška
Natopiti ću zemlju, gdje biljčica klije.
|