Svakoga dana, svakoga trena...
Autor slike: meni nepoznat
Svakoga dana, svakoga trena
Duša je moja Svjetlošću opijena
Ne čeka datum koji će joj reći:
Čekaj do sutra da otvoriš se sreći.
Svakoga trena, svakoga dana
Duša u tijelu je vlasnica stana
Čisti ga, pere, tamjanom kadi
Zašto čekati sutra, da to se uradi?
Svake minute, sekunde svake
Kroz dušu putuju svjetlosne zrake
Dotaknu još jedno skriveno mjesto
Gdje radost ne boravi tako često.
Stvaraju slap svih duginih boja
Kroje odjeću od nekoliko sloja
A svaki od njih šapatom mi pjeva
I odjednom radost živne, sve sijeva.
Svake godine, u iste čase
Misli se sljubljuju, putuju, gase
Ne bi li nešto novo stvorile
Ka Svjetlosti jakoj, dušu otvorile.
Svakoga dana, svakoga trena
Duša je moja Svjetlošću opijena
Ne čeka datum koji će joj reći:
Čekaj do sutra da otvoriš se sreći.
Oznake: Safiris, svjetlost, duša
|