Ptica Šamanica
Autor slike: meni nepoznat
Ponovno skladam misao o duši
Ne mogu je zaobići, sve i da hoću
Znanje u meni, čas gradi se, čas ruši
Posebnu boju poprima noću.
Kad cijeli svijet tihu uspavanku čuje
Pogledima prebiru se zvijezde na nebu
U dušama, kao mojoj, započinju oluje
Željna sam utažiti davno znanu potrebu.
Za slobodnim letom, bez spona i granica
Gdje praznina odzvanja jedva čujnim zvukom
Duša širi krila kao Ptica Šamanica
Svjetlom oslobođena, kao strijela lukom.
Osluškujem…
Što planet novoga ima mi za reći?
Pjesma slavuja jutrom da l' se čuje,
Zašto je potok zaželio, šumom prestat' teći,
Čovjek današnjice,
Je l' još uvijek cijelu Zemlju truje?
Promatram…
Prepun svijet je ratova, unutarnjih, vanjskih
Materija uteg drži nad duhovnim svijetom
Još vuku se lanci krivnje, stoljetni, il' lanjski
Nastavljam otežala svojim noćnim letom.
Osjećam…
Nisam sama
Nečiji mi dodir ubrzava let
Noć je, a nestaje sva tama
Preda mnom ukazuje se neki novi svijet.
Na mjestu sam gdje Duša oduvijek prebiva
Gdje praznina tihuje jedva čujnim zvukom
Sve stvoreno u Svjetlosti, živo je, uživa,
A ja već putujem do tijela
Kao strijela odaslana zvjezdanim lukom.
U nutrinu povlači se Ptica Šamanica
Svaku večer puštam je na dobro znani let
U dušu je upisana jedna nova stranica
Jedno slovo, jedna riječ… neki novi svijet.
|