Sijač svjetlosnog znamenja
Autor slike: meni nepoznat
U susret mi pristiže neobičan lik
Kažu kako svemirom on lagano šeće
Tko susretne ga, u njemu odjekne: klik!
I u sličan pohod za njime se kreće.
Na ramenu nosu svjetlosnu vreću
Iz koje prosipa razna zrna spoznaje
Svako zrno krije nevidljivu sreću
Preko koje čovjek sebe prepoznaje.
Zrno do zrna, i staza je rođena
Putom nas vodi koraka laka
Unutarnjim šapatom duša je vođena
Nositi sav teret, nije mu tlaka.
Gdje noga zastane, tišina se čuje
To vibrira sam svemir u trenutku šutnje
Jedinstvenim tonom sve živo odjekuje
Optočeno dodirom nebeske lutnje.
Ovaj kod se prenosi na zemaljski svijet
Čujem kako diše unutar mog bića
Sav svemir je u meni, ja njegov sam cvijet
Bez prestanka teče ova naša priča.
Uvijek zatreperim kad kroz mene prošeće
I prospe po auri svog naručja sjaj
Sijačevo znamenje, nov kotač pokreče
Gdje bila su vrata, sad ne vidi se kraj.
|