Danas... jučer... sutra...
Autor slike: meni nepoznat
Danas… jučer… sutra…
Gdje ljudska duša trenutno stanuje?
Sunčev sjaj, treptaj zvjezdanog jutra
U nutrini tijela, sniva li, il' danuje?
Putuje krivuljom, čas svjetlosti, čas tame
Prag nebeski ljubi, galaksije i sunca
U zvjezdanom miru, bez imalo drame
Dotiče toplinu svjetlosnog vrhunca.
Samo što je doticaj nutrinom stvorila
Silaznom putanjom u zagrljaj materije pada
Kao da je nestvarnost na tren rastvorila
Gubi se osjećaj miline i slada.
Danas… sunce dušom ljubi
Jučer… grlila je bića tame
Sutra… u daljini, horizont se na čas gubi
Usponi i padovi, pokret ubrzavaju, il' kretnju brane.
Na mjestu naglog buđenja, promatrač je sneni
Oduvijek i zauvijek, danas… jučer… sutra…
Sljubljena u tijelu, ka visini stremi,
Podsjetnik je sunčev sjaj,
Tihi treptaj zvjezdanoga jutra.
|