Safirne se ptice roje...
Autor slike: meni nepoznat
Gdje ljudsko biće pronalazi strast
Odakle crpi svu snagu sakrivenu
Gdje zatajen je nemir, a gdje caruje čast,
Kakvim korijenjem upija, svjetlost razlivenu?
Onu istu svjetlost koju zvijezde nude
I sunčevim se sjajem planetom raznosi
U kapima rose kad jutrom zore rude
Međ' čvorastim granama u hrastovoj kosi.
Duša, sada moćno drvo, svom nutrinom pjeva
Iz dubine snagom crpi zatomljenu strast
Stablom čvrstim, rijeka teče, munja bljeskom sijeva
Nemir budi granu svaku, preuzima vlast.
Rasplamsana krošnja pleše, safirne se ptice roje
Duši znan je lepet krila, zamah im je snažan
Svako perce znak svoj nosi, zapise i boje,
Od korijena sve do krošnje, struji treptaj vlažan.
Korijen, stablo, krošnja, ptice... život se probudio,
Kao dragulj tek otkriven, ljepotom je zasjao
Nemir, snagu, odgovore, duši je ponudio
Zabljesnuo...utihnuo... na trenutak zastao.
Zastao...
Utihnuo....
Pitanjem zabljesnuo...
Gdje ljudsko biće pronalazi strast
Odakle crpi svu snagu sakrivenu
Gdje zatajen je nemir, a gdje caruje čast,
Kakvim korijenjem upija, svjetlost razlivenu?
|