Putujem, putujem...
Autor slike: meni nepoznat
Putujem, putujem, a vrtim se u krug
Uvijek kad biram tamniju stranu
Kao da o kamen udara moj plug
U tvrdoći pronalazim postariju ranu.
Zakopana je bila, negdje u dubini
Prekrivena lišćem, šikarom obrasla
I odjednom zagrmila, sva u silini
Ne bi li na vrijeme, od tame se spas'la.
Tko tu koga spašava, pitam samu sebe
Jer moje je i svjetlo, moja je i tama
Jedan dodir miluje, drugi snagom grebe
Prvi iscjeljuje, drugi tijelo slama.
Kada sve se uruši, niz stijenu se kotrljam
I putujem, putujem, a vrtim se u krug
Dok lekciju ne savladam, opet ću da brljam
O kamen će udarati već polomljen plug.
Iz života u život, iscjeljujem sebe
Penjem se ka cilju, po kamenitoj stijeni
Povremeno dopuštam spoznaji da grebe
Čarolija je skrivena, u unutarnjoj mijeni.
Putujem, putujem… vrtim se u krug
Al' kad bolje promotrim, to spiralna je kretnja
Samoj sebi povremeno najbolji sam drug
Samoj sebi prečesto, ponajveća smetnja.
|