Autor slike: meni nepoznat
Raširenim krilima sakupljam
Razbacane fragmente duše moje
Ni ponajmanji za sobom ne ostavljam
Jer svaki je kapljica dugine boje.
Tko zna gdje, i tko zna kada
Iskrao se kao pero kad sa krila padne
Čekao da dozovem ga, ovdje i sada
Cjelini ovoj, nov sadržaj dadne.
Možda je u kakvoj borbi, odlomljen bio
Ili sam ga uspomenom vezala za dno
Ili je uz drugu dušu pripojen snio
Kao biljka korijenom sljubljena za tlo.
A uz moju dušu, tuđi fragment stoji
Pokupljen, i ne znajući, jednoga dana
Kad sam dušu odijevala u magličastoj boji
U krojačkom salonu, gdje caruje tama.
Jer baš ta je boja, paleti nedostajala
U malenom fragmentu duše moje
Prividno sam plovila, a na mjestu stajala
Spoznavala sebe kroz pukotine svoje.
Sad raširenim krilima sakupljam
Još uvijek razbacane fragmente po svemiru
Ni ponajmanji za sobom ne ostavljam
Jer kako pjevati o miru
Ne doznavši ništa o unutarnjem nemiru.
Post je objavljen 23.08.2011. u 09:13 sati.