Od Izvora Izvoru
Autor slike: meni nepoznat
Od Izvora Izvoru, tihi šapat zbori
Melodija svjetlosti odzvanja u meni
Ljubičasti plamen na trenutak gori
Već slijedeći čas, gubi se u zjeni
Puštam ga da miruje, on postaje snažniji
Puštam ga da plamti, on u duši tinja
Jedan tren je iskričav, a već drugi vlažniji
Jedan tren je teret, a tren drugi - svetinja
I sav je u meni, i ja sam u njemu
Granice su izbrisane svjetlosnom spužvom
Do trenutka toga, vodila sam bitku nijemu
A život nazivala sveopćom gužvom.
Sad olakšana kročim zemaljskim svijetom
Kao da se krila iznova rađaju
Opčinjena Svemirom i ovom planetom
Gdje bića se ljudska svakodnevno svađaju
Jer ne vide plamen, ne osjećaju plam
Niti govor svjetlosni ne čuju u sebi
Tjelesnost ne štuju k'o božanski hram
Zato se putniče, ja obraćam Tebi
Od Izvora Izvoru, tihi šapat zbori
Melodija svjetlosti odzvanja u nama
Ljubičasti plamen puštajmo, nek' gori!
Jednom će sa njime, sljubiti se tama.
|