Strpljivost
Kao Penelopa na strmoj hridi stoji
Nijemo žensko biće pogleda prazna
Mjesece i dane, godine kad broji
Sjećanjima kruže događanja razna ...
U danima djetinjstva vrijeme je teklo
Polako dopuštajući tijelu da odrasta
O budućnosti pri tome ništa nije reklo
Puštajući korjenje poput starog hrasta ...
Mladost je prohujala kao olujni val
Stijenje se ukopalo do postanka svijeta
Prekasno da osjeti se duševni žal
Jer u zrelosti stvorena Strpljivost cvijeta ...
Tolko je borbe proisteklo iz bijesa
Nestrpljivost darovala je svoju puninu
Trčeći za blagom da napuni se kesa
Ostavljajuć' za sobom tugu i jedninu ...
I sada u danima kad zbrajaju se bitke
Što dobiveno je postojanjem ljudskim
Na brzinu izgovorene riječi teške ,britke
Otuđeni životi u parnicama sudskim ...
Da li je Duša Strpljivost naučila?
Zapitkuje sebe jedno biće nježno
U vrelini života podosta se namučila
Dočekala je vrijeme mudro i snježno ...
|