Znanje
Utapamo se u bujici svakojakih laži
Svakog dana ispišu se bezbrojne riječi
Što više titula pred imenom se traži
Novčanik pun novčića kao bubanj zveči ...
A što je Znanje ...zna li itko ?
Koliko je padalina u Americi palo,
Štivo ljubavno koje čitamo pitko,
Izmišljena riječ koju nitko nije znao ...
Koliko je mjesec udaljen od Sunca,
Zašto Eskimi tuljanovo krzno nose,
Tko stigao je do najvišeg planinskog vrhunca,
Što i kako koristiti za ljepši sjaj kose...
Kako da postigneš ekstazu u seksu,
Skijalište koje je najbolje za tebe?
Diviti se krimičima i inspektoru Rexu,
Secirati ljudsko tijelo instrumentom koji grebe ...
Tek površinu ... i ništa više !
Dotaknuti će ova saznanja
Povijest će nove stranice da piše
U kojima već dugo nema pravog Znanja ...
Tko sam ? Kuda idem?
I zašto sam ovdje rođena?
Zalutala ili sletila sa namjerom nekom
Čijom sam rukom nevidljivo vođena?
Može li misao toliko pozitivna biti
Pa da tamu pretvori u sjajnu luć?
Zašto Tajnu moramo tajanstveno kriti
Tko se boji kako nastao bi svjetlosni puč?
Zašto tijelo oboljeva a izliječiti se ne zna
Tapkamo u mraku nesvjesni da čuvamo Znanje
Kada će Duša već jednom sve to da spozna
Što je stvarnost ...a što su naše sanje ...
Nakrcali smo teret na umorna pleća
Pravi smo pustolovi ovoga svijeta
Uvjeravamo sebe da znamo što je sreća
A bojimo se vlastitoga Unutarnjeg Leta ...
O kojemu tek priča pokoja knjiga
A naglas se rijetki usude prozboriti
Jer što će tko pričati o nama ... to velika je briga ...
Moglo bi naš svijet nespretno razoriti ...
Utapamo se u bujici svakojakih laži...
I svakog dana ispišu se bezbrojne riječi...
A što je Znanje ...
Da li ga i Tvoja Duša traži ...
Zna li itko meni to reči?
|