Udah ...Izdah...Udah...
Udah ...
Prekrasan dio ljudskog postojanja
Toliko nesvjestan i prihvaćen olako
Gorući plamen tjelesnoga zdanja
Bogatstvo koje posjeduje ama baš svatko ...
Izdah ...
U trenutku kada otpuštamo tugu i jad
Naglas ispuštamo jedva čujan zvuk
Koji darovati će željeni sklad
U vrijeme tišine kada caruje muk ...
Udah ...
Ispunit' će i najmanju poru
Oplahnuti svaki dio ljudskoga tijela
Kao sunce jutarnje cjelivajući zoru
U njemu se rađa Svjetlost radosna i bijela...
Izdah ...
Možda više nalikuje predahu
Kada umor tijelo obori
Opiruć' se nepoznatom - poznatome strahu
Što o umiranju ljudskome govori ...
Udah...
Na nekoj drugoj zvjezdanoj stazi
Ili Svjetlost koja čeka na kraju tunela
Iskra što se razbuktava i Dušu mazi
Koja naučiti Disanju se htjela...
|