Paralelan Svemir
Ponekad ... u misaonom labirintu ...
Duša prepušta se unutarnjem svemiru ...
Mamurno tad plovi po zvjezdanom apsintu ...
Podajuć' se nepovratno tjelesnome nemiru ...
Posrće ... pa dah svoj lovi ...
Uskovitlan u srži kao pješčana oluja ...
Na uzburkanima valovima kao daskaš plovi ...
Pronalazi joj putokaz nevidljiva struja ...
Nailazi na vrata .. i gle čuda!
Još se jedna Duša nasuprot nalazi ...
Nije li to prikaza il' spodoba luda ...
Zalutala na istoj, kamenitoj stazi ...
Riječi ne postoje na ovoj razini ...
A opet sve drhtavo šaputavo romori ...
Uživaju u darovanoj spoznajnoj blizini ...
Kada Duša kroz tijelo o Ljubavi govori ...
Ipak ... jedna prepreka nesavladana osta ...
Vrata što odjeljuju dva Paralelna Svemira ....
Ostalo je sjećanje na predivnoga Gosta ...
I neprolazan osjećaj tajnovitog nemira ...
|