Ples u Svjetlosti

Dok mračni su oblaci zaklonili Sunce
Svjetlost se doima kao daleki San,
Što u Drugome Svijetu miluje vrhunce
Darujući Zoru ... čekajući Dan.
I zato plešem ...I Svjetlo prizivam
U Molitvama svojim darujem mu Dušu
Srebrnu rosu i pjev ptica ja dozivam
I Vjetrove nježne što lahorasto pušu.
Dok Plesom odašiljam poruku u noći
Pun se Mjesec skriva, ne vidim mu lika
Mislila sam...barem on u posjetu će doći
Darovati Svjetlost da zabljesne ova slika.
Ali što je Tama snažnija i jača
Ples dobiva Snagu iz Dubina
Tijelo se sagiba...Energiju prihvača...
Cijelo mjesto preplavljuje znakovita Tišina.
Oblaci se miču...raspršuje se Tama
Svjetlost Aurore poklanja mi snagu
Nastavljam svoj Spiralni Ples sama
Ostavljajući Svemirom Dugin Sjaj u tragu.
|