Ledeno Srce

Ledeno Srce Oceanom plovi
Vjetar puše... Nebo se otvara
Bezuspješno tračak Sunca lovi
Hladnoća svaku Nadu razara.
Nekad Davno...U danima Raja
Srce ovo darovano je bilo...
S Porukom da Ljubavi ne vidi se kraja
Sad se čini ... kao da se snilo.
Čovječanstvo Krhkog Znanja
U Zaboravu ovo Znanje krije
Jednom godišnje o Ljubavi sanja
I zbog Ljubavi od srca se smije.
A Ledeno Srce okovano Tamom
Bezuspješno traži Ledolomca u noći
U njemu Ljubav osjeća se samom
I otkucaje broji...Zna... i to će proći!
Ritam Srca otkucava jače...
Led se lomi...krhotine lete...
Zrake Svjetlosti za Ljubav se bore...
Želja im je da se ljudi sjete...
I Sjećanja naviru...kao Modričasta Plima
Svaka Kap otapa Krhotinu jednu...
Ljudska Duša topi Led...U Zagrljaj Srce prima
I u Ledu pronalazi Poruku vrijednu.
O Srcu...
Koje odbačeno u Zaboravu plovi...
O Ledenome Omotaču što čine ga snovi....
O Istini što otapa Kristaliće Tuge...
O Ljubavi što na Buđenje zove i Druge...
O Plimnome Valu što čine ga Duše...
O Plamenome Vjetru što iz grudiju puše...
O Planetama i Svemiru...Eonima Sreće...
O Vremenu što Beskonačan Kotač okreće...
O Spoznaji ...O Muškarcu i Ženi...
O Mjestu gdje nestaju svi problemi...
To Mjesto Ljubavni je Bitak...
Duši Izvor Najslađi...Veoma Pitak..
|