Prelazak

Dani što slijede, tišinu donose
suznu kap u oku
sjećanje što ne blijedi
na nečiji dragi osmijeh
na pramenčić razigrane kose.
Svijeća
na mjestu gdje počiva
nekad davno uspavano tijelo,
vjenac od ruža
ili samo
jedan cvjetak mali
ljubavlju svojom dotaknuti će
dušu ,
što sada je u Zagrljaju
gdje najljepše je svjetlo bijelo,
gdje jedino vjetrovi ljubavi pušu.
Molitva
jedva čujna, iz dubine duše
izrečena će biti,
nježan dodir poput krila leptira
svjetlost svoju na nas će sliti.
Anđeoskim glasom,
Čuvar našeg mira
šapnuti će tiho:
Ono što sada nazivate prahom
živi u Vječnosti
okupano Nebeskim Dahom.
|