Budi Svjetlo usred noći

Obriši suze maramicom bijelom
Jer Bog te voli svojom Dušom cijelom,
Jednog trenutka , bol u tvojoj duši
Izbrisan će biti
Kao što slikar kistom pomiće po platnu
Kao što zvijezda prosipa svoju svjetlost zlatnu,
I kad ostavit ćeš tužne misli
Daleko iza sebe
Znat ćeš da te Nebo voli,
I da svojim Svjetlom cjeluje sad tebe.
Društvo ćemo praviti, u osami sobe
Anđeli vodiči, dozvoli da te vode.
I
U jednom trenu, osjetit ćeš radost
Sa ustašca rumenih, osmijeh će ti reći
Kako mali korak, potreban je
Od tuge ka sreći!
Jer dok čaša ispražnjena nije
Čeka neku dušu drugu
Koja iz nje žedna će da pije.
Ispod tvoga nepca, okus gorak
Ili sladak možda, osjetit ćeš tek na kratko
I na kraju, na dnu čaše
Nalazi se ono, što je Bogu slatko!
Nektar, jedne ljudske duše
Koja tiho za pomoć moli
Koja Svjetlost beskrajno voli
S kojom Nebo, rado svoje razgovore dijeli
Koja osmjehom svojim,
Ja te volim, svakom biću veli!
Dopusti mi dijete, isplači se, kad poželiš
Baš onako,
Kako znaš, iz dna duše svoje,
Netko Gore, jedva čeka
Da umiri srce tvoje.
A mir kad dođe,i prekrije svaki pedalj duše
Svaki dio kože
Znaš, i to će proći
Iskoristi taj trenutak
Budi Svjetlo usred noći!
Ja ću sjati tada,poput unutarnjeg sunca
Zajedno, u plovidbu, ili do nekog
Planinskog vrhunca, koji željno čeka
Prvi korak da učini neka duša
Jer dok nema kiše, ili bjeline snježne
I on znade što je suša.
Tuga, radost, i to će proći
Zato
Budi Svjetlo usred noći!
|