SAANjAA

petak, 31.03.2006.

Kako tko prdi

Ucitelj - Prdne i kaže pardon.
Cinik - Prdne i gleda pravo u oci.
Kavalir - Pusta damu da prdne prva.
Pobožan - Prdne i kaže "Božja volja"
Bezobrazan - Prdi iz vlastitog zadovoljstva.
Osjecajan - Prdne i kaže "AH!"
Veseljak - Prdne i kaže "Tko prdi, zlo ne misli."
Idealist - Prdne iz uvjerenja, a ne iz guze.
Sentimentalan - Prdne i misli kako bi bilo da nije prdnuo.
Šeprtlja - Prducka cijeli dan i nikako da prdne.
Naivcina - Prdne i misli da je ucinio veliko djelo.
Nestrpljiv - Jedva ceka da prdne.
Dobro odgojen - Prije nego sto prdne moli za dozvolu.
Goropadan - Prdne da se prozori stresu.
Realist - Smatra prdac za prirodnu stvar.
Egoist - Prdne samo za sebe.
Sramežljivac - Prdne i pocrveni pa se objesi.
Muzikalan - Prdne i ustanovi u kojem je molu ili duru.
Gurman - Prdne preko govna da bolje smrdi.
Podmukao - Prdne da nitko ne u oci.
Dvolican - Prdne i pita tko je prdnuo.
Diskretan - Prdne i kaže: "Neka to ostane medu nama"
Neoprezan - Prdne i usere se u gace.
Flegmatičan - Svejedno mu je da li prdne ili ne.
Kolegijalan - Daje priliku da i drugi prde.
Škrtac - Prdi samo u zatvorenoj sobi.
Pesimist - Još nije ni prdnuo a vec misli da se usrao.
Penzioner - Kaže da se bolje prdilo za vrijeme Austrougarske.

srijeda, 29.03.2006.

Moje si more

Ja jedno poznajen more
I više neću ga nać
Davno sam isplaka zore
Ispod tvog miseca

Još neka teška su jutra
Kada se probudim sam
Još nekad bojim se sutra
I kome sad pripadam


Moje si more
Još pamtim nebo u očima
Moje si more
Duša ti svitli pod zvizdama
More bistro ka dan
I jedino njim plovit znam
Moje si more


Još nekad postelja meka
Kamen postane tvrd
Zora tako daleka
A san ka godina dug


Moje si more
Još pamtim nebo u očima
Moje si more
More bez kraja i obala
More bistro ka dan
I jedino njim plovit znam

Zauvik moje si more
Još pamtim nebo u očima
Moje si more
Duša ti svitli pod zvizdama
Ispod tvog miseca
Jedino plovit znam


Moje si more
:: Hari Rončević ::

petak, 24.03.2006.

Grafiti...

ponedjeljak, 20.03.2006.

Prema onome što kažu današnji pravnici i birokrati, svi mi koji smo bili djeca u 30-ima, 40-ima, 50-ima, 60-ima, 70-ima i ranim 80-ima, vjerojatno ne bismo trebali biti živi.
Nasi dječji kreveti bili su obojeni kričavim bojama na bazi olova.
Nismo imali zaštitne poklopce ili brave na bočicama lijekova, vratima i ormarićima, a kada smo se vozili na biciklu, nismo imali kacige.
Da ne spominjemo rizik dok smo autostopirali...
Kao djeca, vozili smo se u automobilima bez pojaseva i zračnih jastuka.
Pili smo vodu iz cijevi u vrtu, a ne iz boce.
Jeli smo kolače, kruh i margarin i pili gazirana slatka pića, ali nikada nismo bili debeli.
Dijelili smo jedno gazirano piće sa četiri prijatelja, iz jedne boce, i nitko od toga nije umro.
Provodili smo sate gradeći male automobile iz raznoraznih otpadaka i onda se spuštali niz brdo, da bismo onda otkrili da smo zaboravili na kočnice.
Nakon ąto smo se nekoliko puta zabili u grmlje, naučili smo rijeąiti problem.
Otišli smo od kuće ujutro i igrali se cijeli dan, vraćali smo se kući kada bi se upalila ulična svjetla. Nitko nije mogao s nama razgovarati cijeli dan.
Nismo imali mobitel.
Nismo imali Play Station, Nintendo, X-Boxes, video igrice, 99 satelitskih programa na televiziji, filmove na videu, surround sustav, mobilne telefone, kompjutere ili Internet chatove.
Imali smo prijatelje!
Izašli smo van iz kuće i našli ih.
Igrali smo graničara i ponekad bi nas lopta zbilja zaboljela.
Padali smo s drveća, znali smo se porezati, slomiti kost ili zub, i zbog tih nesretnih slučajeva nije bilo nikakvih sudskih tužbi.To su bili nesretni slučajevi.
Nitko nije bio kriv osim nas.
Tukli smo se i udarali jedni druge, dobivali masnice i naučili kako da ih prebolimo.
Izmišljali smo igre sa štapovima i teniskim lopticama i iako nam je bilo rečeno da će se to dogoditi, nikome nismo iskopali oko.
Vozili smo se na biciklu ili prošetali do prijateljeve kuće, pokucali ili pozvonili na vrata, ili samo ušli i popričali s njim.
Igrale su se razne igre i nisu svi ušli u ekipu.
Oni koji nisu, morali su naučiti nositi se sa razočaranjem.
Neki učenici nisu bili pametni kao ostali i nekada su pali razred i morali ga ponavljati.
Testovi se nisu prilagođavali.
Naši postupci su bili samo naši, a posljedice su bile očekivane.
Sama zamisao da nas roditelji vade iz nevolje ako smo imali problema u školi ili sa zakonom bila je nezamisliva.
Oni su zapravo podržavali i školu i zakon.
Zamislite to!Užas!?
Ova generacija je proizvela neke od najboljih preuzimatelja rizika, rješavatelja problema i izumitelja, IKADA!
Imali smo slobodu, neuspjeh, uspjeh i odgovornost i naučili smo se sa time nositi.
I vi ste takvi! Čestitam Vama koji ste imali sreću da kao djeca odrastete prije nego sto su pravnici, pedagozi, vlada i sustav počeli regulirati naš život.

četvrtak, 16.03.2006.

Simple Mail Transfer Protocol (SMTP)

Lijepa moja glavica...
Pod njom rasla travica...
Tko god iso pod njom piso...
Tko god stao pod njom srao...

Dakle ovo je pjesmica za neznalice, plavuse i ostale lijene ili senilne smrtnike!!!

srijeda, 15.03.2006.

ODO U PEDERE

U TUĐINI SUZE LIJEN
I U PIĆU TOPIN BOLA
SVE MI SLABO, BERZIN PIJEN
RINDU NAFTE ZAVRĆEN ZA STOLA

ZAŠTO LI ME UČINI MAGARCON
ZAŠTO ODE SA DRUGIN MUŠKARCON
LIJEN SUZE A TOČI SE LOŽA

PIJEN MORFIJ DA UMRTVI ŽIVAC
ŠTO MI ZARI TI U LEĐA NOŽA
AKO UMREN POSTATI ĆEŠ KRIVAC
OJ ŽIVOTE TU JE KRAJ
OTIŠLA SI S DRUGIN ZNAJ

SADE ŽIVIN U NIRVANI
UMIVAN SE U KANALU
ČESTO NOĆU SPAVAN VANI
U SELU ME DRŽE ZA BUDALU

OTIŠLA JE ZAUVJEKA
OTIŠLA JE ZA DRUGOG ČOVJEKA
NAPRID SU MI GAĆE ŽUTE
SMEĐE SU MI ODOSTRAGA

IDEN SADA NA DALEKE PUTE
VIŠE NISI MOJA DRAGA
SAD JE ŽUTO LIŠĆE
SAD TE ĆAZIM STIŠĆE

REŽEN VENE REŽEN VENE
ODREZO SAN RUKE
REŽEN VENE REŽEN VENE
ODREZO SAN RUKE

REŽEN NOGE REŽEN NOGE
SKRAĆUJEN SI MUKE
SA TEBON SE VIŠE NEMERE
ODO JA U PEDERE

OKTAVIJA , ZNAJ , JOŠ UVIK TE VOLIN
IAKO NE KA PRIJE
NAIME, SADE ŽIVIN S DRUGIN MUŠKARCON
I ON JE DOBAR… INŽENJER!
PREVIJA MI RANE I MINJA KATETER
PONEKAD, U DUGE ZINSKE VEČERI ,
EVOCIRAN USPOMENE
DOK HEKLAMO POKRAJ ŠPORETA.
I TIMARIMO KOMBUČU GLJIVU
IZ VATRE TADA ISKOČE DOMAĆI
I MALIK TINTILINIĆ,
PA PRORADI ŠIRAJZL.
I DOK ONAKO NEMOĆNI
DAJU ZADNJE TRZAJE NOGON
PRID OĆIMAN MI SE UKAŽU
TA TVOJA OKA DVA, OBADVA
I TE TVOJE DVIJE GRUDI.
EH, DI SI SAD ?
U NJEMAĆKOJ?
OTKADE SE UJEDINILA, NJEMAĆKA
IMA POVRŠINU OKO RAVNO
335 MIJUNA , 872 ĆETVORNA
KILOMETRA I PREKO 90 MIJUNA STANOVNIKA
OD ĆEGA DIO OTPADA I NA TURKE.

OKTAVIJA, MOŽDA SI SRETNA SA SVOJIN ĆAZIMON.
A MOŽDA I NISI. JA JESAN.
IAKO PRIJE NISAN….
BIA…
SAMO ZNAN DA VRIME NE LIĆI
SVE RANE.TO MI GOVORI OVAJ KATETER.
GUD BAJ.
AUFIDERZEN,
OKTAVIJA.
HAĆIMATA. SAJONARA
AUFIDERZEN, MAJN ŠMERC.
AUFIDERZEN.
CMILHT. DAS ŠVAJN. MAČ. DAS GROB.
UND AJNE ,DAJNE AJNE AJNEHUHT. MADAM. LONG BRUS,
MADAM.
ORLAVJU MADAM. ORLAVJU. I GUD BAJ.
ORLAVJU
OKTAVIJA.
OKTAVIJAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!!!

REŽEN VENE REŽEN VENE
ODREZO SAN RUKE
REŽEN NOGE REŽEN NOGE
SKRAĆUJEN SI MUKE
SA TEBON SE VIŠE NEMERE
ODO JA U PEDERE

REŽEN VENE REŽEN VENE
ODREZO SAN RUKE
REŽEN NOGE REŽEN NOGE
SKRAĆUJEN SI MUKE
SA TEBON SE VIŠE NEMERE
ODO JA U PEDERE
ODO
ODO
ODO
ODO
ODO

subota, 11.03.2006.

Kurve

Stvari se polako vraćaju na mjesto.
Ovako nešto se ne događa često,
premda,
priznajem ponekad pretjeram
i nekud otplovim sam.

I tad, slike izblijede sve.
I tad, zatvaram se u sebe.
I tad, nisi mi potrebna.

Kazaljke i dalje krugove crtaju.
Umjesto zvijezda kišne kapi na grad padaju.
Prazno mjesto u mom krevetu sjeća me;
Bila si tu...

Tko zna, kuda si otišla?
Tko zna, zbog čega se ne vraćaš?
Tko zna, sve piše u zvijezdama...

Još jučer poljupcima mi smo se borili,
i dodirom smo jedno drugom tajne otkrivali.
Što se dogodilo?
Gdje je ta kap što je prelila čašu,
što te natjerala da odneseš

Sve što sam volio,
a tebe sam volio...
Sve što sam sanjao,
a tebe sam sanjao...
Ma, zar sam pogriješio
što sam se smijao,
kad su mi govorili
da sve su žene kurve
kad bi zauvjek
zaspao ovaj grad.
Kao u bajci,
prekriven trnjem i travama.
Sve dok se ti ne vratiš,
a vratit ćeš se znam...
I sve dok tvoja ruka ne dotakne moj dlan.

Dok me ne zagrliš,
dok me ne poljubiš
dok me ne zagrije tvoj dah...

::Daleka obala::

Ja bi samo u pjesmi treće lice ženskog roda zamijenila trećim licem muškog roda...a naslov isti...

petak, 10.03.2006.

heh...

Sumnje kojima se prepustimo....ostvare se.

srijeda, 08.03.2006.

Sretan Dan Žena!

Pametna žena ima milijun rođenih neprijatelja - sve glupe muškarce!


::Marie V. Ebner Eschenbach::

utorak, 07.03.2006.

Štošta nešto...

Upravo sada se ne mogu sjetiti ni jednog segmenta života da bih pisala još neka pravila protiv kojih bi se vi u pravilu bunili...iako znam da vas to iritira jednako kao i mene kad sam provocirana da pišem nešto o svojoj «malenkosti» ili bar o nečem zanimljivo pikantnom što se eventualno događa u mojoj užoj okolini.

Mogla bih ja možda početi pisati nešto kao Leb...ili Denis Lalić o svojim izlascima i našoj osječkoj svakodnevici hehehe (ne možete ni zamisliti tih zanimljivosti).
Bilo bi to nešto kao Pušiona u raljama našeg Gotham cityja... Kod nas je baš tako - jedan čovjek sjedi na vrhu tornja i lako se spušta u sve naše društvene i socijalne strukture, sve nastale probleme rješava s lakoćom, iako ga nitko za to nije pitao te uživa u svom ego tripu...
Baš...razmislit ću o tome...
Kakav peh što taj lik nema plašt... pa da leti...di bi nama u Gotham cityju bio kraj...ideeessssss...
Kad razmislim...bilo bi uputno kupiti jedan plašt i pokloniti ga takvom čovjeku. To je nešto dostojno kulta dotične ličnosti. Ali fašnik nam prošao...

Malo je onih na ponos SEBI, svima ostalima i napose svom gradu. (Osijek je moja velika ljubav, ne zamjerite.) Vjerujte u nešto sveto ma kako to nazivali. I...ne činite tugu i bol ni sebi ni drugima, a još manje se furajte na letargiju ili briju lažnog cool fazona.
Time se ne postiže stabilnost uma, a još manje Sreća.
Znam da mi post zvuči kao usrana parola, ali bit će bolje.

četvrtak, 02.03.2006.

Ljubav radije umre nego da životari.

::Balzac::


I kak se ono kaže...
Sve je gotovo! Možemo početi! ....a još da dodam....Časnu riječ treba ukinuti!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.