Upravo sada se ne mogu sjetiti ni jednog segmenta života da bih pisala još neka pravila protiv kojih bi se vi u pravilu bunili...iako znam da vas to iritira jednako kao i mene kad sam provocirana da pišem nešto o svojoj «malenkosti» ili bar o nečem zanimljivo pikantnom što se eventualno događa u mojoj užoj okolini.
Mogla bih ja možda početi pisati nešto kao Leb...ili Denis Lalić o svojim izlascima i našoj osječkoj svakodnevici hehehe (ne možete ni zamisliti tih zanimljivosti).
Bilo bi to nešto kao Pušiona u raljama našeg Gotham cityja... Kod nas je baš tako - jedan čovjek sjedi na vrhu tornja i lako se spušta u sve naše društvene i socijalne strukture, sve nastale probleme rješava s lakoćom, iako ga nitko za to nije pitao te uživa u svom ego tripu...
Baš...razmislit ću o tome...
Kakav peh što taj lik nema plašt... pa da leti...di bi nama u Gotham cityju bio kraj...ideeessssss...
Kad razmislim...bilo bi uputno kupiti jedan plašt i pokloniti ga takvom čovjeku. To je nešto dostojno kulta dotične ličnosti. Ali fašnik nam prošao...
Malo je onih na ponos SEBI, svima ostalima i napose svom gradu. (Osijek je moja velika ljubav, ne zamjerite.) Vjerujte u nešto sveto ma kako to nazivali. I...ne činite tugu i bol ni sebi ni drugima, a još manje se furajte na letargiju ili briju lažnog cool fazona.
Time se ne postiže stabilnost uma, a još manje Sreća.
Znam da mi post zvuči kao usrana parola, ali bit će bolje.
Post je objavljen 07.03.2006. u 14:23 sati.