Stvari se polako vraćaju na mjesto.
Ovako nešto se ne događa često,
premda,
priznajem ponekad pretjeram
i nekud otplovim sam.
I tad, slike izblijede sve.
I tad, zatvaram se u sebe.
I tad, nisi mi potrebna.
Kazaljke i dalje krugove crtaju.
Umjesto zvijezda kišne kapi na grad padaju.
Prazno mjesto u mom krevetu sjeća me;
Bila si tu...
Tko zna, kuda si otišla?
Tko zna, zbog čega se ne vraćaš?
Tko zna, sve piše u zvijezdama...
Još jučer poljupcima mi smo se borili,
i dodirom smo jedno drugom tajne otkrivali.
Što se dogodilo?
Gdje je ta kap što je prelila čašu,
što te natjerala da odneseš
Sve što sam volio,
a tebe sam volio...
Sve što sam sanjao,
a tebe sam sanjao...
Ma, zar sam pogriješio
što sam se smijao,
kad su mi govorili
da sve su žene kurve
kad bi zauvjek
zaspao ovaj grad.
Kao u bajci,
prekriven trnjem i travama.
Sve dok se ti ne vratiš,
a vratit ćeš se znam...
I sve dok tvoja ruka ne dotakne moj dlan.
Dok me ne zagrliš,
dok me ne poljubiš
dok me ne zagrije tvoj dah...
::Daleka obala::
Ja bi samo u pjesmi treće lice ženskog roda zamijenila trećim licem muškog roda...a naslov isti...
Post je objavljen 11.03.2006. u 19:52 sati.