utorak, 05.04.2005.
Prepiska s useneta...
TOMO:
Tvoj post bocnuo me je točno tamo gdje najviše boli.
Najgore što se može dogoditi je kad dvoje ljudi koji se još vole prekinu iz
nekih 'pragmatičnih' razloga.
To sam učinio dvaput i neću to učiniti nikad više.
Kad se ljubav potroši ili te partner žestoko povrijedi kraj je neizbježan,
prekid također boli, ali poslije mjesec-dva sve sjedne na svoje mjesto i nastaviš dalje.
Prekineš li dok ljubavi još ima, mnogo je teže srediti se i nastaviti po starom.
Bez obzira koliko se trudio ne misliti na prošlu vezu i racionalno si objasniti
to što se dogodilo, u srcu još dugo neće biti mjesta za nikoga drugoga,
jer voljeti dvije osobe istovremeno, po mom mišljenju i iskustvu, nije moguće.
Prijatelji misle da sam lud što sam sam, ali mislim da bi bila strašna nepravda i licemjerje
prema nekoj curi da si s njom samo tijelom a u mislima s nekom drugom, zar ne?
Ništa mi drugo ne preostaje, nego čekati da svemoćno Vrijeme popravi ono što sam zabrljao.
Slažem se da je nagore prekinuti iz "pragmatičnih razloga".
SANJA:
Možeš li mi reći što to znači "ljubav se potroši"?
Hoćeš reći prijeđe u naviku bez strasti, pa te to tjera da tražiš drugu
ili to znači nešto drugo?
Nikad mi nije bilo jasno kad nastane taj trenutak, kojim gestom, kojom
rječju?
Uvijek se sjetim Petrarce i one njegove -
" Muškarac je sretan sa bilo kojom ženom dok je ne zavoli"
Ja bih još dodala i ono - dok ona ne prizna/pokaže koliko joj je stalo do njega.
IMHO ljubav prema nekom, i muška i ženska, teško se može potrošiti ako
je iskrena.
Najlakše je "potrošiti" nešto kao šlag s vrha kolača i okrenuti se ka slijedećem kupu,
a onda pričati - Jebote kak sam ja volio/voljela...
Zbog "kredita" koji stvaramo u početku, neke stvari se toleriraju i podnose,
neke se ispravljaju u hodu, neke se opraštaju.
Voljeti zna samo onaj koji voli u paketu.
Lako je uzeti samo ono što nam odgovara, a komplikacije, svađu ili razmirice
ostaviti nekom drugom...teže je graditi, davati i uzimati uzajamno...
U ljubavi nema mjesta onome tko bi dao mali prst, a uzeo ruku.
Sve ili ništa.
Tek tada se upoznaje pravi osjećaj i utvrdjuje vrijednost istog, doseže krajnji level.
(Lažu oni koji tvrde da se sve mora završiti ili brakom ili prekidom.)
Sklonija sam vjerovati u velike ljubavi, koje ponekad mogu imati i
nepremostivih barijera, ali su bar otvorene, pošteno i otvoreno to
međusobno priznaju...
i traju...
usprkos olujama sa strane.
Čak i kad te povrijedi, ti još uvijek gajiš glupe uspomene, ponekad i cijeli život, zar nije tako?
