utorak, 05.10.2004.
Spomenik-Monolit
Mnogi su me pitali nakon zadnjeg posta - A kako to, molim te, izgleda taj "ružni" spomenik o kojem si pisala?? Kako može biti da se u gradu kao što je Osijek, u kojem je poginulo toliko ljudi, može raditi spomenik istima i da bude - ružan!? Nije li to ruganje Domovinskom ratu i ljudima koji su za Hrvatsku dali život?
E, pa dragi moji...
Otprilike ko na slici...ali jos ruznije...
Na osječkom Trgu slobode uzdiže se 14 desetmetarskih monolita, odnosno "sedam parova vrata" kao simbol poslijeratne otvorenosti nepokorenog grada, te pet svijetlećih kvadratnih ploha s natpisom »Čast palima na ovom i svakom kvadratu zemlje Hrvatske«.
Projekt Monolita je naručen od Grada i Županije. Natječaj je započeo u listopadu 2000. godine, a u studenome je donijeta odluka o dodjeli dviju jednako vrijednih nagrada i to Sabini Majdandžić-Lauc i skupini zagrebačkih autora Koraljke Brebrić, Maje Furlan-Zimmermann, Mirka Buvinića i Siniše Glušice
»Medij ove umjetnosti je prostor«, isticao je g.Pavlinić predsjednik Društva arhitekata Osijek, koji je tumačio kako spomen-obilježje može biti prikazano i kao kuća, ili pak, kao vodeno ili neko drukčije rješenje.
U svibnju 2001.godine započeta je izgradnja istih i to na uskom i sasvim neprikladnom prostoru, u sred grada; tako da sada, već nekoliko godina imamo doista specifično "ruglo" koje nas podsjeća na rat.
Istina je da monoliti imaju interesantnu, očekivanu rđavo crvenu boju...kako se i očekivalo...a to što se rđa slijeva po pločniku, što osvjetljenje baš i ne radi, što se ljudima ne sviđa ovo predivno "suvremeno rješenje" ukrašavanja grada na Dravi sa starinskom patinom austrougarskog štiha, pa to što mnogi putnici namjernici uopće ne shvaćaju simboliku spomenika...to je autorima najmanji problem.
Kada posjetite Osijek, uvjerit ćete se i sami.
