ponedjeljak, 30.08.2004.
Prijatelji - naše ogledalo?
Svaki čovjek s kojim se družimo(kažu) da je naša mogućnost da se, na neki način, afirmiramo.
Takve ljude nazivamo – Prijatelji...
Prijatelj nam je, zapravo, nešto poput osobne iskaznice, izraz određenog dometa ili možda određene nemoći.
Ponekad nas prema onoj-«s kim si - takav si», okarakteriziraju na brzake i u trenu dobijemo etiketu «budala» ili «cool type». Takve ljude nazivamo – Prijatelji...
Prijatelj nam je, zapravo, nešto poput osobne iskaznice, izraz određenog dometa ili možda određene nemoći.
(Zato neke frendove pokazujemo vrlo rado, a neke čak i skrivamo.)
No, ima nešto u tome da se privlače jednaki ili slični više, nego oni suprotnih shvaćanja i interesa...
Ja sam sklonija onoj drugoj uzrečici koja kaže - «prijatelji su naše bogatstvo» (rodbina je nužnost).
Razmislimo li, na koji način se odnosimo prema dragocjenostima, vidjet ćemo da bi korisno bilo na taj način gledati i prijatelje.
Sve je manje ljudi sa veliko LJ, i zaista ih je užasno teško pronaći...
Ne postoji zapravo ni pouzdan način kako ih detektirati...
Oni vam skoro nikada nisu pred nosom, i skoro nikad ne leže na putu da bude dovoljno samo tako - sagnete se i pokupite ih...
Ljudi, koji znaju biti veliki prijatelj, ljudi sa velikim LJ su, kao rijetka divljač.
U traganju za njima, možda se i zadovoljimo nekom zvjerčicom u prolazu, ali kad ti se na obzorju ukaže takva rijetkost, gledaj da si pripravan i u neposrednoj blizini...inače...odeeeeee...
Nemoj dozvoliti sebi da postaneš siromašan prijateljima i obazrivo «ruši mostove».
E sad...ako još uvijek nemate svoju srodnu dušu, kako je prepoznati??
Da li je dovoljno da ima zgodno lice, pravilan i čist profil, da je stvorenje čisto i uljudno, otkačeno ili ozbiljno, počešljano, oprano ili napudrano, brbljavo ili tiho, duhovito, smušeno, možda čak i šlampavo, ili elegantno i sl.???(Mogla bih nabrajati u nedogled.)
Ponekad je potrebna minuta, a ponekad i vječnost da shvatiš kako se iza te, samo tebi privlačne vanjštine, krije možda jedno malo pokvareno srce koje bi se fizički iživljavalo...ili ipak zlatno srce, s kojim vrijedi provesti možda i čitav svoj život.
Neka prijateljstva (kažu opet) teško su raskidiva, i ista vrijede za - Prava.
(Ali tko zna koji su to gospodin ili gospođica Pravi, sa Pravim prijateljstvom na tacni?)
Nije teško prijatelje uzeti prema potrebi i prilici, radovati se njima i s njima, razgledati i uspoređivati ih s tuđima i možda ih još više zavoljeti kad se pokažu «više karatni» u određenim situacijama nego neki drugi, jer teško je biti nepogrešiv u uzimanju, a još više u davanju...
Ljudi, čitaj - prijatelji, s kojima se družimo ili ih čak i iskorištavamo - stvar su našeg izbora i očekivanja.
Uopće nije važno jesu li oni prema općim pravilima dobri i zadovoljavaju li neke naše ili opće kriterije.
Kada dospiju po nekom ključu u naš život, oni su za nas, u pravilu «ispravni», a u trenutku kada prestanu biti ispravni za nas, i kada nas iz bilo kojeg razloga prestanu zadovoljavati, potrebno ih je likvidirati i postaviti nove, bez puno žaljenja za proteklim vremenima.
Crni oportunizam???
Ma daaaajte...
Ne zavaravajmo se.
Život nije ružičast, nego onakav kakvog ga sam stvoriš.
Vrsta prijatelja , njihove osobine i karakter, vrsta osjećaja koji nas za njih vežu, pa čak i interesi, stvar su koncepcije našeg osobnog života, a tu koncepciju nam nitko ne može oduzeti i promijeniti, osim nas samih.
04.06.2003.
