četvrtak, 31.03.2016.
Što smo tražile to smo dobile
(Preporuka za uz čitanje aprililili)
Zahvaljujući Evi i Adamu odjeća je postala veoma važna stavka u ljudskim životima. Kroz povijest su se slojevi staleža raspoznavali po odjeći koju nose. Poznati su i tzv. crvenokošuljaši i crnokošuljaši, a u našoj maloj pečenjarnici postoje i tzv. bijelokošuljaši čiji sam ponosni član već mjesec dana. Bijela košulja donijela je sa sobom određene privilegije poput male, ali znatne povišice i (što me više veseli) je da više ne moram nositi kapu.
Postala sam šef smjene. Draga i ja napokon smo se dočepale dugo željene jutarnje smjene. Da, to znači da sam ja šef i dragoj, ali početno veselje je brzo splasnulo. Draga je brzo natjerala vodu na svoj mlin i sada me debelo iskorištava. I možda će vam zvučati smiješno, ali to je jedini razlog mog izbivanja sa bloga. Nije bilo lako naviknuti se na novi bioritam pa smo prva dva tjedna samo radile i spavale. Onda smo polako počele jesti i tuširati se. Sad već imam snage poslije posla i napisati post i polako pohvatati propušteno.
P.S. Jeste li danas nasamarili koga ili bili nasamareni? Ja sam dragoj pomaknula sat naprijed pa je jutros paničarila po kući misleći da kasni na posao. A na poslu smo cijeli dan držali šefa u uvjerenju da dajemo otkaz što ga je toliko šokiralo i rastužilo da me je gotovo bilo strah reći mu da je nasamaren. Imala sam još jednu ideju da "ukrademo" psića iz dvorišta naših prijatelja, ali je propala pa eto vam ideje možda nekom uspije. :)
Objavljeno u 16:39 • Pucaj (0) • Isprintaj • #
