srijeda, 27.01.2016.

U zdrav mozak..

(Preporuka za uz čitanje slobodno)

Netko: (kuca na vrata)

Ja: Tko je?

Netko: (otvara vrata, ulazi u prostoriju)

---kraj---


Ali uvijek bude takva situacija. Mislim, čemu kucanje ako ćeš ionako samo ući? Na pitanje "tko je" treba ići odgovor "ja sam taj i taj" ili sam ja pobrkala lončiće? Možda u nekom paralelnom svemiru "tko je" znači "uđi". Ne znam...

Objavljeno u 11:31 • Pucaj (8) • Isprintaj • #

subota, 23.01.2016.

Iza neprijateljske linije

(Preporuka za uz čitanje krkenzi)

Dragi moji blogeri ovo je možda moje posljednje obraćanje. Pišem iz bunkera. Ako ne uspijem dovršiti post znači da je neprijatelj otkrio moj položaj. Već danima uspješno pružam otpor nadmoćnijem neprijatelju, ali bojim se da neću još dugo izdržati. Posustajem. Dolazim u iskušenje da se predam i okončam sve ovo. Glupo sam upala u zasjedu. Trebala sam odmah znati što se sprema, ali sam mislila da smo davno zakopale ratne sjekire i da je ta bitka iza nas. Ali istina je da neprijatelj nikada ne spava. Sve je počelo s kavom i cedevitom. Klasična sačekuša. Nisam ništa posumnjala. Sjedim, pijem, uživam. Odjednom je u prostoriju ubačena dimna bomba popularnog naziva buhtla s čokoladom (BSČ). Dim se raširio brzinom munje. Nisam vidjela prst pred nosom. Teško sam dolazila do daha. Kada se malo razbistrilo već je bilo kasno. Ranjena sam hladni oružjem - lisnato s višnjama. U pokušaju bijega stala sam na pašteticu (GAVRILOVIĆ) i nisam se mogla pomaknuti. Neprijatelj je to iskoristio. Zadnjih dana šopali su me svim i svačim. Znaju gdje sam najranjivija i tamo tuku. Kelj, sos i kuhano, restani krumpir, bolognese, grah, pohano meso, poderane gaće, kiflice.... Prvih dana imala sam taktiku pojesti sve i tako ostaviti neprijatelja praznih ruku. Nemoguća misija. Raspolažu neiscrpnim zalihama. Arsenal je pun puncat. Kada sam počela gubiti nadu stiglo je moje pojačanje. Draga je napravila savršenu diverziju i ja sam iskoristila trenutak nepažnje i pobjegla.
Vođa postrojbe upravo mota sarmu. Sudeći po količini ne preostaje mi drugo nego zaključiti da dolazi cijela vojska kao pojačanje. Gotova sam. Razmišljam da se predam trećoj strani, gardijskoj brigadi BAKA. Oni su saveznici MAME ali pretrpjeli su brojne gubitke i zadnjih godina znatno su oslabljeni pa će možda biti lakše boriti se s njima. Ne znam. Bojim se. Ček..psst...upravo su krenuli u akciju kodnog imena RUČAK. Moram ići. Držite mi fige!

Objavljeno u 11:49 • Pucaj (17) • Isprintaj • #

subota, 09.01.2016.

ajne jare in dojčland

(Preporuka za uz čitanje danke!!!)

Davne 2014. zaputismo se u Njemačku trbuhom za kruhom i nadom da se ne vratimo samo s trbuhom..

Bile smo spremne na sve, a vrijeme je to shvatilo kao izazov...



Kada nas bicikli, kiša i kilometri nisu slomili ono se odlučilo za sljedeći izazov...



Sve je upućivalo na to da će biti "kakav doček takva godina"



Priznajem, tu smo pokleknule i udomile Vitu!



I Uskrs nas je uhvatio nespremne...



Kada se činilo da više nikada nećemo ići kući pojavilo se svjetlo na kraju tunela!



Kažu da ništa ne treba prestati konzumirati naglo, tako smo i mi morale barem na dva dana svratiti do mora, da ne šokiramo organizam...



Majka je sačuvala Uskrs!



Vratile smo se jače nego ikada!



Godinu dana mudrije i zrelije :)



Sudjelovale u CSD-u!



Uživale u svim čarima ljeta!





Nakon svih blagdana i praznika koji su nas uhvatili na prepad Noć vještica smo dočekale itekako spremne!



Našle vremena za ljubav i još uvijek nismo abortirale (čitaj sačuvale smo dijete u sebi) :P





Djedica nas je nagradio s najboljim poklonom pod borom!



Staru godinu ispratili smo prinovom..nakon dugog mozganja oko imena složit ćete se, izabor je savršen!



I za kraj početak jednog divnog prijateljstva...




Nemojte sada kao svi vikati lako je tako kad se radi u Njemačkoj i misliti da ovdje novci padaju sa neba. Draga i ja sve smo stekle napornim radom. Nije bilo niti malo lako. Prva tri mjeseca 12 km do posla svladavale smo biciklovima, pješice i nerijetko plaćale taxi. Sljedećih 9 mjeseci draga je radila noćne, a ja jutarnje ili međusmjene. Viđale smo se na kapaljku i privatni život srozao se na -0. Ali vratiti se natrag nije bila opcija ni pod razno. Nekima je ovaj posao za minimalac daleko ispod časti. Ne znam zbog čega, ali radije će se vratiti doma ili preživljavati od mini joba nego raditi u bk. Draga i ja jako smo napredovale kako s jezikom tako i u poslu. Ja već nekoliko mjeseci radim na kasi, a kada se vratimo počinjemo obuku za šefa smjene. Dobile smo i malu ali znatnu povišicu. Unatoč mojim sumnjama pokazali su da znaju prepoznati i cijeniti radnike.

P.S. trenutno ne tražimo radnike, ali ako ima (ozbiljno) zainteresiranih javite se na mail vidjeti ćemo što možemo napraviti za vas! :)

Objavljeno u 23:01 • Pucaj (29) • Isprintaj • #

nedjelja, 03.01.2016.

Novogodišnji

(Preporuka za uz čitanje Mrš)

Kada god sam nešto planirala izjalovilo se. Dogovorim se s ekipom tjedan dana unaprijed za neki izlazak i budem sva uzbuđena i u iščekivanju, a kada napokon dođe taj petak ispadne truba. Najbolji partiji bili su mi oni spontani. Kad dođeš kod frendice na kavu pa dođe još netko iz ekipe pa zovete još nekoga i dok se snađeš eto najboljeg provoda. Tako mi je i sa dočekom Nove godine. Tko kaže da je to najluđa noć u godini? Imala sam puno boljih subota, ponedjeljaka i srijeda..
Jednu Novu draga i ja nismo imale ništa posebno u planu. Trebale smo kod nje imati filmsku večer. Bile smo pozvane na doček kod prijateljice koja je organizirala doček u njenom kafiću. Kako se on nalazi 5 minuta hoda od dragine kuće odlučile smo navratiti. Bila je to daleko najbolja Nova u povijesti mojih dočeka. Još jedan od dražih dočeka nam je bio radni. Nalazile smo se s "krive" strane šanka i naravno da nismo ni slutile da će nam radni doček biti tako dobar. I to sve zato što se nismo nadale savršenoj večeri.

I uvijek mi je smiješno kad se vuče na hektolitre alkohola. Mislim meni je kapacitet isti bila Nova godina ili majmunovo. Ista količina mi je potrebna. A nešto se u takvim prigodama niti ne volim napiti volim biti "svjesna" situacije i uživati. Hvala Blogu dovoljno sam blesava i opuštena i bez alkohola. Ja kada pijem pijem isključivo zato što volim dobru kapljicu. :)

Za ovaj doček plan je bio da slavimo kod pomenutih novih prijatelja. Nas četiri para. Onda je jedan par iskombinirao slobodne dane i otišao kući za doček. Onda smo odlučili da je ipak bolje da mi budemo domaćice. Onda su se javili također pomenuti prijatelji koje smo dovele, a koji žive i rade u obližnjem većem gradu. Kako su u međuvremenu i oni doveli još jedan par i kako je njena mama došla u posjetu mislila sam da će sami slaviti. I tako se broj naših uzvanika popeo na 9. Iskreno sam se bojala kako će to sve ispasti. Drugačije je kada imaš svoju "uhodanu" ekipu s kojo izlaziš na ista mjesta, imaš interne šale, slušaš istu glazbu. Što kada se spoje različite generacije, regije, glazbeni ukusi, smisao za humor...? Što kada jedino što 9 osoba ima zajedničko smo draga, ja i nacionalnost? Dale smo se u organiziranje i improviziranje. Uspjele smo od velike sobe napraviti savršen štimung. I od silne brige i posla zaboravila sam fotografirati namještenu sobu. To je tako atipično za mene! Ko za vraga sam još i radila na staru godinu. Došla sam kući oko 20h i dočekala goste još mokre kose. Prvih pola sata prošlo je u "ispipavanju" tko što kako. Nije trebalo dugo da se dečki skompaju. Njima to nekako uvijek ide lakše kad nisu opterećeni onim ženskim problemima tko je što obukao, kome se vidi škembica, tko je što donio... M. se onako dječački nestrpljivo ustao i rekao da mora isprobati barem jednu raketicu i tko će s njim. Odmah su svi skočili i otišli se igrati van. Žene su led razbile ispitujući jedna drugu kako je napravila kiflice, salatu i ostale delicije kojih nije manjkalo.. Nismo se niti okrenuli već je sat otkucao ponoć, a mi smo uživali u pravom pravcatom privatnom vatrometu. Ponosna sam na ekipu koja nije zapalila niti jednu petardu!
Malo pjesme, plesa, pantomime, smijeha i sat je otkucao 5 sati. Bila je to stvarno večer za pamćenje.

A sada bi kao trebali početi sami sebi ispunjavati dana obećanja. Što ćemo početi, a što prestati raditi "iza Nove". Neki su rekli prestati pušiti, neki piti...nisam iznimka u tome pa sam ja odlučila od Nove promijeniti način života. Zdravije se hraniti i vratiti se treniranju. Eto sada kada sam to i ovdje napisala možda me bude sram da se i ne držim dane riječi.

Što ste si vi obećali u 2015...ovaj 2016. godini?

Objavljeno u 02:53 • Pucaj (11) • Isprintaj • #