Bolje da me nema vise....
19.03.2007., ponedjeljak
....
|
kako usran dan...bash usran.cijeli dan sam nesto tuzan, al bas onako tuga mi para srce...svi su to vidjeli, nisam je mogao sakriti ma koliko god se trudio...kasnije sam pricao s Malenom, i ona je bila nesto tuzna...izgledala je kao da ce svaki tren zaplakati....i to je bilo za mene previsepokusao sam je oraspolozit, ali njeni odgovori i ponasanje samo je pojacavalo moju tugu....moj zivot vise nema smisla, nema smisla nastaviti daje...pokusavam svu tu tugu utopiti u alkoholu, ali ni ova treca litra mi ne pomaze, samo se osjecam sve jadnije i jadnije...ali pijem i dalje, pa kad sve popijem, tada cu jednostavno leci na leđa i zaspati, pa ako bude sreće mozda se udavim u vlastitioj bljuvotini...pa mozda napokom prestane moja patnja...svao ova bol koja se nakupila u meni, iako sam se zadnjih dana osjecao bolje, zivlje,a ne samo kao sjena od covjeka... sada se osjecam kao da sam sam na svjetu...da nema nikoga uz mene, da sam zaboravljen...a to je izgleda istina.... svima vama koji citate ovo, zelim puno srece u zivotu... pozz svima, ako ne i zbogom.... |
16.03.2007., petak
....
|
ova prva dva djela price su samo pocetak...a kraj neznam kada ce biti...moza ni nikada ne saznate kraj...jer nebude bio napisan... thx za komentare.... pozz.... |
15.03.2007., četvrtak
Jedna prica... (2. dio)
|
...veza između Ivana i Mely je potrajala...ali marko je bio sve usamljeniji...drugu curu nje mogao naci, ali nije se ni trudio, kad mu se ni jedna cura nije sviđala...trazio je samo jednu, jednu koju je zelio zaboraviti... no polako s vremenom, Ivan i Mely su se počeli svađat i prekinuli su...i naravno da su se obadvoje jadali Marku...i vamo tamo, uz njegovu pomoc ponovo su prohodali....ali ni to nije trajalo...ponovo sve isto, prekinuše, Marko sredi vezu jos jednom...ali kao su prekinuli po treci put, zamrzili su se...i vise se ni dan-danas nece ni pozdravit na cesti. Naravno da je marko nastavio biti njihov prijatelj i sve je stimalo...vise manje.njih dvoje su nastavili svojim putevima...a Marko je ostao sam, barem se tako osjecao...jedne veceri je otišao u grad s drustvom...zabavljao se, pio...i pio...popio puno previše, nije znao za sebe. nekako je uspio citav doci kuci i onako polumrtav leci na krevet...tada mu je stigla poruka...jedna od brojnih koje mu je Janja slala...s mukom ju je procitao...a s jos vecom odgovorio. nakon godinu dana sto su prekinuli odgovorio joj je na poruku...i ona mu je odgovorila...i tako su ponovo poceli pricati... Nakon nekog vremena, Janja je ponovo dosla; i kao se ona i Marko nisu dugo vidjeli, morali su se ponovo nac...jednostavno su to htjeli. Kad su se nasli, ponovo su otisli prosetat starim mjestima kuda su zaljubljeni setali...i sve se vratilo...ponovo su prohodali...i marko se divno osjecao, tjedan dana koliko je Janja ostajala...te dane nije ni isao u skolu, nigdje, samo je provodio vrjeme s njom...ponovo su se voljeli....sve je bio super dok nije ponovo morala otici; ali su odlucili da ce ostati u vezi, da nece ponovo bezveze prekinuti....i culi su se svaki dan, malo se svađali i mirili se...voljeli se, bili vjerni jedno drugom.... puno hvala na komentarima, evo napisao sam i drugi dio price.... |
12.03.2007., ponedjeljak
Jedna prica... (1. dio)
|
Bilo je to davno, ima vec skoro pa tri godine, u jednom malom ali zivom gradu. bilo je puno maldezi, puno zabave i događanja...u tom gradu je bila jedna ekipa od šest momaka, da ih ne nazovemo odmetnicima; svaku vecer su se nalazili, posto su bili susjedi, i radili razne gluposti, igrali nogomet, vucarali se po gradu, pili, zajebavali se...niko im nije bio ravan.svaku vecre su imali druge cure jer im je ekipa bila vaznija od bilo cega...no u toj ekipi dvojica su bili najpovezaniji,Marko i Ivan, umrli bi jedan za drugog...bili su kao braća. i sve je teklo onako kako treba, i kao netreba (sa stajalista odraslih). no jenoga dana doselili su se novi susjedi...bili su rod. od te dvije obitelji svaki su imali po jednu kćer; jedna se zvala Janja a druga Melani.Bile su nesto mlađe od one ekipe..."braća" su to prvi zamjetili i krenuli u lov posto su te svije kćeri, sestricne, bile lijepe, nove u gradu i na neki nacin neobicne...bilo kako bilo nekako je jedan od braće došao do broja od jedna sestricne i dogovorili su se da ce se sastati negdje da se upoznaju. to je bilo ispred jedne trgovine u osam sati navecer...i naravno da su se obadvije strane pojavile. i jednostavno je sve krenulo, Ivan i Melani su se zaljubili i tada je sve pocelo...jer su dvije sestricen bile nerazdvojne, odnosno nigdje nisu smjele jedna bez druge...tako da je Marko samo pravio drustvo Janji da bi ovi mogli biti nasamo...i ta stalna nelazenja su na neki nacin spojila ovo dvoje i zapoceli su nekakvu vezu. ta veza nije na nista licila, sve je bilo kao prije.barem za Marka...dok za Janju i nije...lijepo je jedne veceri rekla "volim te"! to de dogodilo kad je itko najmanje ocekivao... tako da Marku nije preostalo nista drugo nego da joj odgovori "i ja tebe volim"...kako se ljeto pribrizavalo kraju tako je ljubav jacala i jacala...save dok nisu morali ponovo u skolu...i tada je ona osoba koja ja s lakocom rekla one dvije rjeci...morala se vratiti odakle je dosla, u drugu drzavu...taj dan jedan od brace nece nikad zaboraviti, jer je suzama ispratio svoju ljubav.... ali su nekim cudom ostali u vezi, svaki dan si slali poruke, zvali se...voljeli na daljinu. ali kako nisu bili blizu veza se raspala....marko je prekinuo vezu iako ju je i dalje volio...i s time je prestao svaki kontakt...niti su se culi a niti vidjeli.... dakako da je veza Ivana i Mely trajala i dalje...dok je marko bio sve usamljeniji...iako mu je janja slala poruke, on uporno nije odgovarao, htio ju je zaboraviti...sve do jedne veceri. te veceri je kao i obicno izasao u grad...zabavljo se i pio...pio malo previse... |
11.03.2007., nedjelja
.....heh
|
kako jeben dan...spavao sam do 13 h i sad kad sam budan, vec mi se spava...i glava me boli, i malo mi je muka...al za to je sve kriv jedan trenutak...nakon sto sam sinoc postao i malo prckao po dizajnu...u jednom trenutku sam osjetio takvu potrebu da odem u grad i otisao sam...iako je kisa padala...al zato je bilo ludo; nesjecam se kada sam se zadni put tako proveo...nazajebavao se , vidio staro drustvo, poznanike i ostalu gamad...naplesao sam se (iako jako rjetko plesem)...al zenska bića (cure, bez uvrede) bila su nemoguća...naplazile su s po meni naplesale...barile me neprekidno...a ja nisam imao volje za ni jednu...znate vec da u mom zivotu postoji samo jedna...tako da nisam nista umocio...a mogao sam...ali nije to to....heh...mogu se sam sebi smijeti koliko sam jadan... vidim da na svaki post imam po dva komentara...heh...pa neko i cita ova sranja sto pisem lol ustvari mi je drago sto neko cita...i sto ostavlja komentare...stvarno thx na komentarima pozz |
10.03.2007., subota
Subotnja vecer...
|
e da tao je vecer koji vecina ljudi ceka cijeli tjedan...vecer kada svi idu van...u prepune kafice i disko...da da bash pravi uzitak...tako sam i ja nekada davno, al sada je subota samo dan kada se ubijam od dosade...jer namam sta raditi u gradu...uvijek ista lica, isti događaji, pa kome nebi dosadilo...danas bash nemam volje za grad...pocela je mutava kisa padat i tako... prije sam imao samo jedan razlog da idem u grad...pogotovo ako sam znao da je Malena u gradu...tada sam zano ici bez obzira na vrijeme...a sada...bezveze...i da sad odem, opet bih upoznao se s nekom curom, i prohodao s njom...a to vecinom traje po dva dana...jer nemogu biti ni s jednom...kad volim Malenu i samo hocu biti s njom...ni jedna druga me ne zanima... e i tako mi je, al sta ces, tome bash i nema pomoci... al glavu gore!!! (...da bash!) e i jos samo da se osvrnem na svoj prosli post...sto se tice onog s autom; pa ovako...vec me je tri puta udario auto, onako samo naletio na mene i pokupio me...al sveki put je zavrsilo tako da je bila veca steta na autu nego na meni...na koliko god je daleko odletio... hajd pozz svima.... |
Neznam sta da stavim kao naslov
|
...e bash tako...nemam pojma sta da stavim kao naslov...ma uglavnom nakon sto mi ja dan šugavo poceo, na kraju je i bilo dobro...tj. jucer...al nema veze, ionako sam po cijele noci budan pa vecinu vremena ni neznam koji je dan...jebiga kad mi je zivot zajeban...nije da sam nocna ptica, koji po danu spava a nocima je budan...ja u stvari jako malo spavam...negdje 3-4 sata dnevno...a nekad sam i po dva dana budan...muce me stvari, moj zivot. ali moram reci da se u zadnje vrijeme malo poboljsava...vise se ne svadjam sa svojom Malenom (cura zbog koje patim)...dobri smo u zadnje vrijeme i mozda na kraju bude nesto dobro...ako ne onda nije dobro ;) heh, ma sve je to nagađanje...jer ni sam neznam kad sljedeci put zaspem mozda se i ne probudim...mozda me auto sljedeci put jace udari pa ne prezivim... a sto se tice one pjesme ranije postane...ona je posvecena samo osobi koju volim...iako se i vidi iz nje... al sta mozes kad srce pati, a onda i mozak pati...pa pati i cjelo tjelo; al najtuznije je sto ta patnja djeluje na okolinu...jer otkad patim nisam onaj stari, veseo i uvijek spreman pomoci.tako da se ikolina promjenila prema meni... hajd necu vise davit tipkovnicu, nije mi ona nista skrivila  pozz svima...uzivajte kad ja nemogu... |
09.03.2007., petak
Nadam se da je dobra....
|
.... U ovim beskrajnim, besanim, Tuznim noćima, Samo mi ti setas kroz misli; Malena moja... Te noci su tuzne, Jer tebe nema vise kraj mene, Nema vise tvog osmjeha; Malena moja... Ja bez tebe nemogu; Samo mogu brojiti svoje suze; Suze sto teku za tobom; Malena moja... |
...idemo dalje
|
eh tako...jucerasnji dan je prosao relativno dobro, cijeli dan sam sjedio ispred kompa, ali mi ipak dan nije prosao bezveze...vidio sam nesto sto me duboko uznemirilo...jedan mail sto sam dobio, bio je o tome kako u japanu ubijaju dupine, ustvari rade masakar...muce ih....ima link za to da se pogleda film o tome: http://www.glumbert.com/media/dolphin a vezano uz to ima neka peticija koja se potpisuje da bi se takvi masakri zaustavili...pa sad ako iko ima da zeli potpisati: http://www.petitiononline.com/golfinho/petition.html ja sam je potpisao jer je nevjerojatno sta im rade, krvi ima posvuda...volio bih da to pogledate...  sinoc sam pricao s svojom ljubavi, i bio je to vrlo ugodan razgovor, malo se zajebavali i tako...skoro ko u stara vremena...bilo je bash super...svakim danom vidim da ima sve vise nade da ce se moj zivot vratiti... ....dao bog da bude tako, jer ako ne onda vise neznam sta cu napraviti...osim  ...al necu sada o tome jer sam prilicno dobre volje...a sad sto ce mi dan jos donjeti, nitko nezna... |
07.03.2007., srijeda
eh da...
|
pa evo samo da kazem da ovo nisu moji zadni postovi...na prvi je burno reagrala jedna moja frendica, tj sada mi je seka i vratila mi nadu u zivot i tako...eh sta bi ja bez nje... i ipak ima ljudi kojima ja stalo do mene...tesko njima samnom ali biti ce bolje jednog dana...i ja se nadam tome! a buuu |
Da pocnem negdje
|
eh ovako: prije mi i zivot nije bio los, imao sam sve; stalno drustvo, curu koja me voljela i nisam se imao na sta pozalit. Ali sada se sve okrenulo naopako...vise nemam nista, das mi dani prolaze u usamljenosti, tuzi i nekoj slaboj blesavoj nadi da ce biti bolje. A i u stvari netreba mi nista drugo osim jedne osobe za kojom vec dugo patim...zbog one cure s kojom sam bio sretan, kad je sve stimalo. ali sve je puknulo, vise nemam nista...kao da mi je zivot zavrsio, kao da sam sve prosao a tek mi je 19 godina od kojega je zadnja godina bezveze prošla, i samoci, alkoholu cigaretama i tuznim pjesmama...ostali misle da je samnom sve u redu, i smijem se i sve, zajebavam i tako...ali to je sve gluma, tako sam se dobro izvjezbo u toj ulozi; ali nisam savrsen. Ponekad me sva bol tako sastavi da samo zurim u jednu tocku i uopce ne reagiram na okolinu...i kad me pitaju sta mi je samo kazem da sam se zamislio nesto a u stvari se borim protiv toga da mi suze ne krenu, da melo otjeram onu bol i tugu. toliko sam dobar u tome da i kad hocu plakati nemogu, nedam sam sebi. Sto vise vremena prolazi, to mi je sve gore...iz teskog optimizma kojeg sam imao presao sam u custi pesimizam...u nekakvu depresiju... Mislim da me na zivotu odrzavaju samo lijepa sjecanja na prošlost, zivot koji sam ima...nekad se i osjecam dobro, kada su ta sjecanja tako stvarna...moje beskrajne setna sa mojom lujbavi, njezin miris..ma citava njezina pojava...najdaze mi je kada se sjetim jednog trenutka, trenutka kada sam dobio poruku od moje ljubavi; a u poruci je pisalo "volim te"...i kada taj trenutak nestane zelim da i ja nestanem...da me nema vise, da odem na "bolje mjesto" ako takvo postoji.... Al takva mi je sudbina, osuđen sam da patim za proslosti, za svojom ljubavi...al ipak nemogu samo sudbinu okriviti kad znam da sam i ja kriv, sama moja narav, moja razmisljanja...moje ponasanje, moj neobicni strah da kazem sta osjecam prema nekome, da pokazem te svoje osjecaje... prekjucer mi je bilo najgore, sat vremena sam razmisljao na koji nacin da se ubijem...sta bi bilo najlakse i najbrze...ali nisam nasao efikasan nacin jel kod svakog postoji sansa da prezivim, a to nebi htio...jer bi si samo dokazao da sam nesposoban cak i da se ubijem, da prestanem zivjeti... I o tome sam ja razmisljao, ja, koji sam rekao da nikad nebi dignuo ruku na sebe...al tad mi ta ideja uopce nije izgledala losom, ubijem se i nema me vise...nema nicega, ni bola ni patnje...a ni mog bjednog zivota...a ko da je ikome stalo do mene...neznam jel bi ikome bilo zao sto ne nema vise...i jel bi bilo vise od troje ljudi na mom sprovodu... I tako da sam nakon svega toga odlicio jos malo patiti mozda umrem sam od sebe...nikad neznas mozda mi srce samo pukne jer je previse tuznih stvari u njemu...a ta cura, ljubav mog zivota ne mari za mene...samo ponekad znamo pricati i to zavrsi tako da se nevjerojatno tuzno osjecam iako sam sretan kad zapocnem razgovor s njom...nevjerovatno je kako sve ide nizbrdo...i tko zna kad ce stati...neki ce reci da sam budala sto se uopce zamaram s tim, da zaboravim i da nastavim dalje...al ja nemogu, nemogu kad je volim... ovo je moj prvi post a mozda i zadni...ko zna hocu li biti ziv da objavim drugi... |
