kako usran dan...bash usran.cijeli dan sam nesto tuzan, al bas onako tuga mi para srce...svi su to vidjeli, nisam je mogao sakriti ma koliko god se trudio...kasnije sam pricao s Malenom, i ona je bila nesto tuzna...izgledala je kao da ce svaki tren zaplakati....i to je bilo za mene previsepokusao sam je oraspolozit, ali njeni odgovori i ponasanje samo je pojacavalo moju tugu....moj zivot vise nema smisla, nema smisla nastaviti daje...pokusavam svu tu tugu utopiti u alkoholu, ali ni ova treca litra mi ne pomaze, samo se osjecam sve jadnije i jadnije...ali pijem i dalje, pa kad sve popijem, tada cu jednostavno leci na leđa i zaspati, pa ako bude sreće mozda se udavim u vlastitioj bljuvotini...pa mozda napokom prestane moja patnja...svao ova bol koja se nakupila u meni, iako sam se zadnjih dana osjecao bolje, zivlje,a ne samo kao sjena od covjeka...
sada se osjecam kao da sam sam na svjetu...da nema nikoga uz mene, da sam zaboravljen...a to je izgleda istina....
svima vama koji citate ovo, zelim puno srece u zivotu...
pozz svima, ako ne i zbogom....
Post je objavljen 19.03.2007. u 01:53 sati.