Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Probudivši se, Rose je još na trenutak ostala stajati na pragu jave, još uvijek oklijevajući da u stvarnost zakorači, još uvijek licem okrenuta snu.
A san se još uvijek odupirao javi. Živ, obojen jarkim bojama, za razliku od sivog jutra.
Bio je to san kakav povremeno svi ljudi sanjaju. San o letu.
Svojom anatomijom čovjek je prizemljen, na javi poletjeti može samo na krilima koja nisu dio njegova tijela. Čovjek nije tica, da bi poletio treba mu letjelica. Balon, avion, jedrilica. Ili ono jedro kojim lete paraglajderi ... pomisli Rose. Težeći letu čovjek je uspio pobijediti gravitaciju, uzletom duha smislio je strojeve koju mu omogućuju let, strojeve koji lete brže i višlje od svake ptice, od svakog stvora kojem je priroda podarila krila.
Zašto onda ipak sanjamo let koji ne ovisi o 'mehaničkim krilima'?
Zašto ipak i dalje zavidimo pticama? zapitala se Rose.
Ako je vjerovati Freudu, iza manifestnog sadržaja sna uvijek stoji latentna misao. Sanjač zna smisao sna, a ipak mu taj smisao ostaje skriven. Stoga se sanjači, kad se iz sna probude, često utječu tuđim tumačenjima vlastitih snova. Sanjarica ili psihoanaliza, u biti i nema bitne razlike. U svim nastojanjima tumačenja snova, 'narodskim' ili znanstvenim, posiže se za razotkrivanjem mehanizma zamjene kojim san 'zaogrće' svoje značenje plaštom slike ili simbola, prikrivajući ga i izvrćući.
Snovi su halucinatorno ispunjenje želja a to postaje očitim kad otkrijemo skriveno značenje sna - pisalo je u objavljenim predavanjima Sigmunda Freuda za kojima je Rose posegnula probudivši se.
Krivnju za iskrivljenje kojim san skriva svoje značenje snivaču, snosi cenzura - čitala je Rose dalje.
Cenzura dakle djeluje izostavljanjem, mijenjanjem, pregrupiravanjem građe sna. A cenzor iz sna ne zaspi kad se snivač probudi - pomisli Rose.
Cenzor ostaje budan i na javi. Snaga cenzure ne iscrpljuje se time što je izvršila iskrivljenje sna, pa se nakon toga ugasila, već nastavlja postojati kao trajna institucija, i to s namjerom da i nadalje održava iskrivljenje sna.
Budite uvjereni da kad odbijete prihvatiti ispravno izvršeno tumačenje nekog od vaših vlastitih snova, činite to iz istih onih motiva, zbog kojih je i nastala potreba za cenzurom snova, proizvodnjom iskrivljenih snova i nužnošću tumačenja - pisao je Freud dalje.
E pa, gospodine Sigismunde, nisam baš posve uvjerena u to - reče Rose i zatvori word dokument u koji je spremila Freudov tekst 'skinut' s interneta. Čekao ju je posao, zavirivanje u tumačenja slova o letu u sanjaricama odložit će do večeri. Možda su ta tumačenja zasnovana na narodnim vjerovanjima o naravi sna uvjerljivija od psihoanalitičkih - pomislila je. U međuvremenu mora obaviti pripreme za jesenski ispitni rok. Sastaviti testove, pogledati na mail pristigle seminarske radove studenata, a i pisanje sažetka rada za predstojeći znanstveni skup ne trpi ni dana odlaganja.
Rose ponovo osjeti one točkice na leđima koje je gotovo zaboravila. S nelagodom pomisli da mora ponovo pogledati. Više se nije mogla obmanjivati kako se radi samo o ugrizima komaraca.
Bolno pulsiranje u njima postajalo je sve jače i Rose s gađenjem i užasavanjem pomisli na zakukuljenu ličinku nekog parazita koji joj se zavukao pod kožu. No, posao je čekao. A to je prava blagodat.
Zaokupit će je i odvratiti od ružnih pomisli.
(nastavak slijedi)
...
Za one kojima se ne čita priča - mali ljetni prizor(i) iz moga vrta :
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
