Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.



Photobucket
rega, rega - kvak!

Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube
frog in my hand



Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao:
Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu
.

Zamislila sam se i odgovorila:
Da, ima. Moju.

Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".


dva za jedan: Perin i Đurin blog


Ignis, Vila zaštitnica jezeraca i kuma bloga


Još jedna vila što lebdi nad jezercima.
Erato, muza poezije.
Drugo joj ime -
vitae

Vitae: Ruži iz dravskih vrtova

Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..

To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...

Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?

Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!

Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile
...


Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.





Rupe na vrtnoj tarabi


koki
armin
finding myself
kora
misko
bubilo
majstoricasmora
zmajka

katrida
aquaria
djevojčica lutalica -pinky
horsy
horsey
daniela
lucija9
redakcija jučerašnjih novina
playera
atlantida
irida
Tixi
šareni pajaci
maslina oliva
necutako
minerva- bitter sweet symphony
prudence
panova frula
1977godina
agnie
iskra
Fanny7
LudaMarta
brunhilda
maslackica
cordelia
borgman
MadDog
melodius
Dida
gogoo
sjedokosi
lazy daysleeper
drano, Sićušna plava iskra
slatko grko
Grof V., Vladimir Ordanić
viola
maslackica
borut i vesna
njofra 1
guedes
ledena
slatko grko
kike
mimi
bijeli koralj
vrapčić
decembar2001
sillvanus, stolisnik
plavi zvončići
nihonkichigai
miris dunje
laughing granny
kolegica mica
ježev blog
dinaja
odmor za umorna srca
istina o životu
mendula
sewen2
dream_maker
bespelj
gustirna
morska zvijezda
sagittariusclassic
dordora
greentea
boccacio
perdido
cvjetići
poezija duše
kenguur
fizikalac

Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.

Ipak, nikad ne reci - nikad
.

santea

greeneyes

vierziger

walkingcloud
tip koji sjedi
bez šavova
zrakoplov



Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih

02.04.2012., ponedjeljak

Crvene cipele ...

.... ponovo ispričana priča ...


Dok je plivala kroz vodene trave prema virovima, dunavska se Rusalka tresla od straha. Doplivavši do vira skrivenog pod površinom u sjeni stare vrbe, skupila je zadnje ostatke hrabrosti, duboko udahnula i prepustila se vodenom vrtlogu koji ju je odvukao na dno. Tu je, na sedefnoj klupici, sjedila vodena Vještica i nizala krupne rječne bisere u dugu nizku.

Konačno si se odlučila ... rekla je Vještica Rusalki. A već mi je dojadilo čekati, prošlo je tristo godina od kada je zadnja iz vašeg roda došla do mene po istom poslu, već sam pomislila kako su rusalke ćud promijenile ...

Vještica otvori školjkama obloženu kutiju i Rusalka ih ugleda - crvene cipele vrtoglavo visokih potpetica! Znala je za njih iz priča starijih sestrica. Te su čarobne cipele bile ulaznica u svijet izvan vodenih granica. Rusalka koja bi te cipele posjedovala ostavila bi ih negdje na obali, a one bi smrtnika kojega bi izabrala nepogrješivo dovele u rusalkino naručje. Rusalkin rep, nalik ribljem, pretvorio bi se u vitke duge noge kojima bi te crvene cipele savršeno pristajale. Kad bi se sa smrtnikom poigrala, rusalka bi morala uzeti natrag crvene cipele i tada bi mogla igru ponoviti s nekim novim smrtnikom. Stoga i nije bilo čudo da je te cipele željela svaka rusalka, bez obzira na njihovu cijenu. A cijena im nije bila malena.

Rusalke su vodene vile koje žive tisuću i jednu godinu, a svaka bi rusalka Vještici morala za te crvene cipele dati tisuću godina svoga vijeka. Vještica je tako, prisvajajući vrijeme koje je bilo podareno rusalkama, stalno produžavala svoj život a to su joj omogućavale upravo te čarobne cipele koje sama nikad nije pomišljala obuti. Rusalka koja bi sklopila ugovor cipele bi mogla koristiti samo godinu dana, onu godinu koja bi joj nakon trgovine s Vješticom preostala. Tisuću godina života za godinu dana ljubavi sa smrtnicima? Samo su rusalke, i to ne sve, bile sposobne za takvu trgovinu. U ugovoru je stajalo da je rusalka dužna cipele vratiti vještici dan prije isteka te godine. I tako je vještica mogla ponovo trgovati.

Vještica je oštrim bridom školjke zasjekla Rusalkino zapešće i ona je svojom krvlju potpisala ugovor - mijenjala je tisuću godina svoga života za godinu dana posjedovanja crvenih cipela i obvezala se vratiti ih Vještici, dan prije isteka te godine. Potpisavši ugovor, Rusalka je uzela crvene cipele i otplivala.

Sljedećeg je jutra izronila tik uz obalu i skrila se među korijenjem stare vrbe. Čekala je Njega! Poželjela je da je Njegove ruke grle i Njegova usta ljube čim ga je prvi puta, prije mjesec dana, ugledala na obali. Sjedio je i pušio, gledao u Dunav i u nit udice koju je zabacio u vodu. Odlučila je istoga trenutka - mora biti Njezin! Neće žaliti tisuću godina života za tisuću njegovih poljubaca. Sada ga je opet ugledala na njegovu uobičajenom mjestu pa je namjeravala, čim On okrene glavu, položiti crvene cipele na obalu. Znala je da će se njezin rep pretvoriti u noge kad On posegne za cipelama. No, On nije bio sam, poveo je i prijatelja i Rusalka je, prisluškujući njihov razgovor, saznala da namjeravaju večerati u krčmi na drugoj obali, te večeri. Otplivala je do mosta i tu pritajena dočekala noć. Slasnim stopalima riječnih školjki podmitila je riječnog galeba i on je pristao crvene cipele ponijeti u kljunu i položiti ih na ogradu mosta. Dok je čekala da On naiđe i dodirne cipele, srce joj je glasno kucalo u grudima, vratu i zapešćima.

...

Par crvenih ženskih cipela, vrtoglavo visokih potpetica.
Stajale su na ogradi mosta, na samom rubu i On pomisli - liče na neku savršenu minijaturnu skulpturu. Vraćao se kući kasno nakon večeri provedene s prijateljem, u lokalu na drugoj obali. Most je bio pust i slabo osvijetljen, stoga on uspori vožnju, zaustavi automobil i pogleda bolje - doista, crvene cipele visokih potpetica blistale su na ogradi nekim gotovo fosforescirajućim sjajem.
Čije li su ... i kako su dospjele na ogradu mosta?
Osvrnuo se uokolo, no nigdje nikoga.
Tada mu je u svijesti bljesnula pomisao: Možda je vlasnica tih cipela završila na dnu rijeke?
Nagnuo se preko ograde, gledajući u tamnu vodu, očekujući da uz stupove mosta ugleda tijelo samoubojice, no Dunav je mirno tekao, pa su se i njegove strepnje smirile. Možda su joj cipele nažuljale stopala, pa je radije nastavila koračati bosa ... ili ih je tu ostavila iz nekog čudnog hira, zbog oklade ili tko zna zbog čega?
Na trenutak je čak pomislio i na 'skrivenu kameru' koja vreba njegovu reakciju. Vođen nekim čudnim porivom, pruži ruku, dohvati crvene cipele i stavi ih na prazno suvozačevo sjedište te produži vožnju.

Crvene su cipele već danima stajale na komodi u njegovom stanu na mansardi. Povremeno bi dodirivao te cipele i zamišljao visoki luk stopala i vitke članke dugih nogu koje koračaju, njemu ususret. Dani su prolazili a u njegovoj se mašti vlasnica tih cipela potpuno uobličila - visoka, vitka, dugonoga, dugokosa ...
Cipele i tajanstvena žena kojoj su pripadale postadoše njegova opsesija. Gonjen prisilnim mislima, nije mogao podnijeti da mu se crvene cipele na dulje vrijeme izgube iz vida. Nabavio je lijepi crni kovčežić te bi ujutro cipele s komode premjestio u kovčežić koji bi svuda nosio sa sobom.

...

Trodnevni se simpozij održavao u hotelu na obali Dunava. U večernjoj stanci izišao je na terasu, popušiti cigaretu ... i ugledao je. Visoka, dugonoga, dugokosa, stajala je i zurila u Dunav dok joj je mjesečina blistala na zlatnim kovrčama. Duga haljina zeleno-plavo se presijavala tijesno pripijena uz njezino tijelo, poput druge kože. Primijetio je da je lijepa neznanka, iako savršeno dotjerana i našminkana - bosonoga. Pripisao je to vrućini, njezinoj ekscentričnosti i smjelosti ... i nije mogao ne primijetiti kako ima savršena stopala.

Prihvatila je njegov poziv na piće, no dok su sjedili za šankom nije otpila ni gutljaja iz natočene joj čaše. O sebi nije rekla gotovo ništa, no ipak je shvatio je da je u hotelu odsjela sama. Njegove je riječi slušala s laskavom pozornošću pa se on nakon stanke nije vratio na nastavak simpozija. Pristala je da se nađu sutradan ujutro, na jutarnjoj kavi. Umjesto da ode na simpozij, popio je s njom jutarnju kavu, potom su zajedno ručali, poslijepodne proveli u šetnji uz obalu Dunava. Uživao je gledajući kako dunavski valovi miluju njezina prekrasna bosa stopala. I večerali su zajedno, a nakon večere, čudeći se i sam vlastitoj smjelosti, pozvao ju je u svoju sobu, ne očekujući da pristane. No, pristala je.

Sutradan ujutro, spremajući se da prema dogovoru siđe na jutarnju kavu na terasi, razmišljao je o protekloj noći. Ni sa jednom ženom do tada nije doživio toliko vrhunaca, ni ga jedna ljubila tako strastveno i nesputano.Valjda se baš stoga usudio učiniti nešto nezamislivo - otvorio je crni kovčežić s crvenim cipelama, kleknuo pred nju i navukao cipele na njezina stopala, ne sumnjajući da će joj pristajati. I doista, pristajale su joj savršeno. Nasmijala se, ustala, i posve naga, samo u tim crvenim cipelama, gipkim korakom prošetala sobom, praćena njegovim zadivljenim pogledom. Poslije su ponovo vodili ljubav, no crvene su joj cipele ostale na stopalima, kao da su srasle s njima. Kad se probudio, nije je bilo, vjerojatno se, tiho i vješto, iskrala do svoje sobe. Zamišljao ju je kako korača hotelskim hodnikom u tim crvenim cipelama. Sutradan ujutro je sišao do terase, naručio kavu, očekujući da i ona uskoro siđe. Začuo je lupkanje visokih ženskih potpetica i okrenuo se, no to nije bila ona. Čekanje se odužilo, on je već namjeravao nazvati broj njezine sobe, a tada mu je pogled odlutao preko hotelske terase do dunavske obale. Na pijesku, tik uz rub vode nešto se crvenjelo. Gonjen nesavladivim porivom, sišao je stepenicama i prišao obali. Crvene su cipele stajale uz samu vodu, visoke su im potpetice bile zabijene u pijesak. Podigao ih je i prinio licu i tada je na postavi jedne od cipela spazio srebrnastu riblju krljušt. Shvatio je - te je noći ljubio dunavsku rusalku.

...

Nije ni slutila koliko je bolno to pretvaranje ribljeg repa u noge. Kao da ju je zasjeklo tisuću noževa, no ona je laka srca podnijela bol jer je znala da je Smrtnik koga je izabrala konačno njezin. I, dok ju je ljubio, pomislila je kako je kratka ta godina koja joj preostaje. Ona nije, kao druge rusalke, željela ljubiti tisuću smrtnika, ona je željela tisuću puta ljubiti Njega. Dok ju je te noći ljubio, nije ni pomišljala uzeti natrag crvene cipele. A tada je On izvadio cipele iz crnog kovčežića i navukao joj ih na stopala. Vratio joj je njezinu slobodu, mogla se predomisliti i godinu dana iskoristiti u igri s drugim Smrtnicima.

Kad je On pred jutro zaspao, tiho se išuljala iz sobe i otišla do obale. Tu su je čekale njezine vodene sestrice. No, kako ljubi taj tvoj Smrtnik? Je li vrijedan tisuću godina? upitale su je, šaleći se.
Njegovi su poljupci vječnosti vrijedni ... odgovorila je Rusalka.
Ne budi luda, takvih kao on puna je obala. Poigraj se svaki dan s drugim, iskoristi crvene cipelice, skupo si ih platila... rekoše joj one.

No, Rusalka je željela samo Njega. Godinu dana ljubavi s Njim vrijedi vječnosti ... pomislila je. I odlučila - Ljubit ću ga tako da me zapamti za čitav život i da nikada ne poželi drugu, čak i kad me nestane!

A kad godina prođe, ostavit će mu crvene cipele za uspomenu, neće ih vrati Vještici. Neće ih vratiti, iako je pročitala klauzulu ugovora, ispisanu na dnu, sitnim slovima:

Rusalka koja Vještici ne vrati crvene cipele
zadnji dan prije isteka roka
....



Photobucket
( preuzeto s neta)




- 09:11 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< travanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            




tempus fugit!
carpe diem.




2006 - 2018. by Rusalka.
zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


RUSALKA PUZZLE



SCORPIO

eighth sign of the zodiac,
introverted sign;
its element is water;
its quality is fixed;
its planet is Pluto;
its stone is Opal


Photobucket



ptičica

rusy on flickr

ruuuuuuu7@gmail.com





Hvala, Lazy, za taj lijepi Waltz!


Ed Bruce - Everything's A Waltz



We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz

Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz
...

Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...


...

Photobucket












moj_dragi_Lucky

Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.

crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.

na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.

znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.

moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.

ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.

i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...

al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.

na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.






Opis bloga


Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.


Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi
izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?

Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?

O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.




Poklon Grofa V.:
dječak i vila


koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana

u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j

a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta




.

Rusalkina zbirka žaba i riba