Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Europa je kultivirane ruže počela saditi tek u 18. stoljeću kad su nizozemskim brodovima prve sadnice dopremljene iz Kine. Od tada su europski uzgajivači razvili pedeset tisuća sorti ruža. Uz Francuze, najvještiji u tome bili su Englezi. Engleski selekcionari križali su moderne sorte sa divljim ružama i stvorili posebnu grupu nazvanu - Engleske ruže. Poznate po delikatnosti mirisa, engleske ruže čuvene su i po nježnosti i finoći latica. Otuda za lijep ženski ten vele: Poput engleske ruže ...
Među svim ružama Rosei su bile najdraže upravo engleske ruže, nalik 'starinskim' ružama iz vrtova u vrijeme njezina djetinjstva. U njezinom su vrtu cvjetale engleske sorte ruža koje je uspjela nabaviti u domaćim vrtlarijama. No, Rosein je san bio - engleska ruža iz vrtlarije Davida Austina, svjetski poznatog engleskog vrtlara. Austin je uspio spojiti raskošni, puni cvat čajevki s karakteristikama floribundi, atraktivnost kultiviranih ruža s otpornošću divljih, pa su njegove ruže cvjetale bogatim cvatom od proljeća do prvih mrazeva. Nažalost, originalne Austinove sorte bile su dostupne samo u njegovoj vrtlariji u Engleskoj. Narudžbe i isporuka poštom u inozemstvo bila je nemoguća zbog carinskih propisa, a čak i da je to bilo moguće bilo bi teško izvedivo jer je Austin sve svoje sadnice prodao već godinama unaprijed.
Jednom ću se otputiti u Shrophire, do Austinova rosariuma ... često je maštala Rose ... i vratiti se s torbama punim sadnica - Ellen Rose, Teasing Georgia, Pilgrim i English Elegance ... Darsy i Charity, Christopher Marlow i Shakespeare ...No, na prvom mjestu i bezuvjetno, ne vraćam se bez Fair Biance ...
Ponijet ću i primjerak njegove knjige 'The Heritage of the Rose', zamoliti ga za autogram ... i reći mu kako ću mu ostati na pragu ako mi ne proda barem jednu svoju 'engleskinju' ...
...
Kao pasionirani ljubitelj ruža Rose je voljela motiv ruže na umjetničkoj slici i fotografiji, u poeziji i glazbi. Znajući za Roseinu ljubav prema ružama, njezin se donositelj ruža šalio na svoj račun, nazivajući se 'rozen kavalirom'.
Moja sreća da toliko voliš ruže ... rekao bi poklanjajući joj buket ruža, lijepu porculansku šalicu ili svileni šal oslikan ružama ... Nemaštovit kakav jesam ne bih mogao smisliti dar za tebe, da ne znam za tvoju ljubav prema ružama ...
Rose bi se nasmijala, a on bi njoj i sebi u kristalne čaše natočio burbon Four Roses. Rose, koja je inače rijetko pila alkohol, ispila bi čašu u jednom gutljaju a on bi se smijao:
Tako piju samo nevješti ... i jako žedni ...
A ja sam tebe žedan ... No, ma koliko poželio ispiti te naiskap, radije ću te piti polako, kap po kap ...
... da mi što dulje traje ...
...
(nastavak slijedi)
Oni kojima se priča ne čita, ali i oni koji priču čitaju, možda će poželjeti prošetati ružičnjakom Davida Austina, poznatog engleskog uzgajivača ruža.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
