Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
29.04.2010., četvrtak
pogled izbliza ...
 photo by rU Nebesa daju onom pogled letimičan Tko nije previše izbliza gledat vičan. (Robert Frost) No, dragi Pjesniče, možda se tako samo tješe oni kratkovidni poput mene ... |
- 10:29 - Komentari (13) - Isprintaj - #
28.04.2010., srijeda
Od čega su sačinjeni snovi?
 photo by rU O, malen je dar nam dan, jer sav život – to je san, a san su i sami snovi ... Calderon de la Barca |
- 08:45 - Komentari (12) - Isprintaj - #
27.04.2010., utorak
Oh, What a Beautiful Mornin' !
 photo by rU Oh what a beautiful morning, Oh what a beautiful day, I've got a wonderful feeling, Everything's going my way ... Jutro je prelijepo, Mili moj. A ipak, ja ne mogu večer dočekati ... |
- 09:18 - Komentari (11) - Isprintaj - #
26.04.2010., ponedjeljak
koje je boje žudnja?
 photo by rU Samo si ljepota koliko si tajna i samo istina koliko si žudnja (Dučić) |
- 08:33 - Komentari (9) - Isprintaj - #
25.04.2010., nedjelja
zašto ... i zato ...
 photo by rU "Usne jedino zato postoje da s nekim podijeliš nešto svoje"... (Mika Antić) |
- 09:52 - Komentari (22) - Isprintaj - #
24.04.2010., subota
zavijutci ...
 photo by rU Životni je put pun zavijutaka, k'o puževa kućica. Nikad ne znaš što te iza sljedećeg zavijutka čeka - možda radost ... a možda i tuga ... Zamislite život kao ravnu liniju. Ravna nas linija najbrže dovede do cilja. Bez skretanja i nepotrebnog gubitka vremena koje, by the way, ionako 'fugit' i brže no što bismo željeli. Bez usputnog zastajanja, sumnji i oklijevanja. Da, možda bi kroz život bilo pravilno ići po ravnoj crti, do zacrtanog cilja. No, bi li puževa kućica bila savršenija bez zavijutaka? A mi, bismo li mi i dalje bili mi, bez zavijutaka na jagodicama prstiju? I 'zavijutaka' u vlastitoj naravi? Ne znam. No, ja ionako nisam ljubitelj ravnih linija. Iako bih rado izravnala neke svoje 'zavijutke', ipak se opirem kad god me život pokuša izravnati ... I, iako ponekad, priznajem, pomalo zavidim ravnim linijama koje brzaju prema cilju ne obazirući se na krivulje i zavijutke, ja mislim da je puževa kućica ljepša baš zbog zavijutaka ... I mislim da su zavijutci na jagodicama naših prstiju, a i oni u našim naravima, tu stoga da bismo ostavili nekakav otisak, na onome što dodirnemo ... ... i da bi oni koji dodirnu nas nekakav otisak ostavili ... |
- 11:53 - Komentari (17) - Isprintaj - #
23.04.2010., petak
red ...
|
... with a little touch of blue ...  photo by rU Red without blue, just once, Dear? Sorry, Dear, no narav i boja očiju teško se mijenjaju ... Oh, my Pretty Blue Eyes, znaš dobro da bih ja dao sve crveno ovog svijeta, za samo jedan tvoj plavi pogled ... .. s iskricom crvene ... |
- 05:25 - Komentari (16) - Isprintaj - #
20.04.2010., utorak
Tratinčice su s Venere ...
... a Maslačci s Marsa? photo by rU No, niti su svi Maslačci jednaki, niti su sve Tratinčice iste ...
Jednom si mi rekao (povoda se sjećam, al' ga neću pominjati): Svi muškarci su kerovi, ne izuzimajući ni mene ... Nasmijala sam se i upitala te: Znači li to da su sve žene mačke, ne izuzimajući ni mene? A ti si se, Lukavče jedan, pokušao izvući rekavši mi da sam ja - po svemu izuzetna, iznimna. Pogledah u riječnik: Izuzetak/iznimka - odstupanje, ono što je izvan uobičajenog standarda. Pa, i nije zvučalo loše. Barem ne dok nisam pogledala dalje - izniman/iznimna. A Thesaurus navodi sljedeće sinonime za 'exceptional': aberantan, abnormalan, atipičan, devijantan, uočljiv, upadljiv, čudan, neobičan, poseban, zapažen, rijedak, jedinstven, inkonzistentan, nepredvidiv, nezamisliv ... Dakako sve se odnosi i na muški i na ženski rod. No, muški se rod navodi, a ženski samo podrazumijeva, u rječnicima kao i u stvarnosti, gdje se u svim dopisima, propisima i zakonima koristi samo muški rod. Jer, nije li Eva nastala od Adamova rebra ... itd .. itd ... Lijepo ... rekoh ti, smijući se. Svaki petak nađe svoj izuzetak ... Iako se, u 'našem slučaju', najčešće radi o ponedjeljku. Svaki petak svoj izuzetak, svaki lonac poklopac, svaka krpa - zakrpu ... Nasmijao si se i ti. A onda si se uozbiljio i rekao mi: Bio sam usamljen, poput Robinzona, dok ti nisi došla u moj život ... Tko je kome došao ... o tome bi se moglo raspravljati, moj Robinzone ... bocnuh te. No, od ponedjeljka do srijede, ili od srijede do petka, samo ti i ja, Robinzon i Petka, kao na ostrvu usred mora ... A to je čitava mala vječnost, mili moj ... ... I dok si ti pijuckao 4Roses, ja iziđoh u vrt isplesti vjenčić od maslačaka i tratinčica. Začas si i ti došao u vrt za mnom. Kerove i mačke više nismo spominjali. A o vjenčiću si mi nešto šapnuo na uho ... No, to je, Maslačku moj, samo za moje uho ... ... i Tvoje usne ... |
- 12:48 - Komentari (19) - Isprintaj - #
19.04.2010., ponedjeljak
kad procvatu jabuke ...
 photo by rU Duša nije jabuka, ne možeš je razdijeliti. (Turgenjev) |
- 23:02 - Komentari (7) - Isprintaj - #
18.04.2010., nedjelja
Pars pro toto ...
dio za cjelinu ... photo by rU Cjelina nije nešto što se tek ima nametnuti odvojeno postojećim dijelovima – ona je, naprotiv, tlo iz koje su ''odvojeni dijelovi'' uopće mogli doći u postojanje ... iz Uvoda u filozofiju ... ... Važno je, možda, i to da znamo čovek je željen, tek ako želi. I ako celoga sebe damo, tek tada i možemo biti celi. Saznaćemo, tek ako kažemo reći iskrene, istovetne. I samo onda kad i mi tražimo, moći će neko i nas da sretne. M. Antic
Djelići ... i cjelina. Sve je sazdano od djelića - more od kapljica, sati od minuta, grozd od bobica, krunica cvijeta od latica, pjesma od stihova, riječ od glasova, kompozicija od tonova ... U svakom mikrokozmosu zrcali se makrokozmos ... Sve je, pa i mi smo, tek ukupnost djelića, potpunost nepotpunosti, fragment do fragmenta, elementi slagalice, zrnca u kaleidoskopu, zrnca koja se, svakim pomakom, slože na nov, neponovljiv način ... Ista noć u bijelo odijeva ista stabla. Ni mi, od nekada, nismo više isti. (Neruda) A ipak, svi djelići i svi trenutci našeg života na kraju se nanižu u kružnu nizku, u vjenčić cjelovit, trnovit i cvjetan, nalik na krunu il' ogrlicu ... I shvatimo - cjeloviti smo bili samo s onima koje smo voljeli ...  |
- 18:49 - Komentari (17) - Isprintaj - #
16.04.2010., petak
plava, uz slutnju ...
... ljubičaste ... Možda ćeš se jednom uveče pojavit Prekrasna u plavom, Ne sluteći, da si svoju svjetlost lila Mojom davnom javom, I ja, koji pišem srcem punim tebe Ove čudne rime, Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti, Niti tvoje ime! Pa ako i duša u tome trenutku Svoje uho napne, Sigurnim će glasom zaglušiti razum Sve, što slutnja šapne; Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom Poglédat ko stranci, Bez imalo svijesti, koliko nas vežu Neki stari lanci. No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće Ko sunce u krugu, I nosi nam opet ono, što je bilo; I radost, i tugu. I sinut će oči, naći će se ruke, A srca se dići - I slijepi za stope bivšega života Njima ćemo ići. (Cesarić) ...
|
- 19:37 - Komentari (19) - Isprintaj - #
15.04.2010., četvrtak
san ...
... jedne Ruže ... photo by rU Spavaš poput cvijeta u knjizi, Pritješnjena izmedju smrti i života. I kao da nisi žena. Sva si u snu ljepota. (Enes Kišević) |
- 09:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
14.04.2010., srijeda
mjera za mjeru ...
 A Thousand kisses deep, photo by rU Trouble is part of your life -- if you don't share it, you don't give the person who loves you a chance to love you enough. (Dinah Shore) u slobodnom prijevodu: Teškoće su dio tvoga života - ako ih ne podijeliš, uskraćuješ onome tko te voli šansu da te voli dovoljno. ... Ne znam što to znači - voljeti dovoljno. Dovoljno za onog tko voli? Za onoga tko je voljen? I tko može tu dubinu izmjeriti? Možda samo rastanak, jer jedna izreka veli da se tek pri rastanku izmjeri dubina ljubavi. Ponekad se oni koji mjere i sami iznenade plićinama, tamo gdje su vjerovali da se dubina može mjeriti s dubinom 'marjanske brazde', a ponekad shvate da je tamo, gdje su mislili da je tek tanak sloj vode nad sprudom, dubina neizmjerljiva. Rečeno se vjerojatno odnosi na konačne rastanke, no princip 'funkcionira' i kada se radi o kratkotrajnim rastancima. Svaki je rastanak 'mala smrt', glasi stih poznate šansone, a arapska poslovica veli - Onog koga voliš treba voljeti tako kao da će sutra umrijeti ... Voljeti tako kao da sutrašnje jutro neće svanuti, kao što to pjevaju Alan Jackson i Enes Kišević ... Samo da se uz tebe budim, meni na svijetu ne treba više. Da svaku tvoju mijenu slutim, da zrak u tvojoj blizini dišem. Samo da tiho uz tebe šutim prisutan kao svjetlost bez glasa. I da ti oči očima ćutim, kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa ...  the last kiss, photo by rU A mi smo, Mili moj, mjerili ... i izmjerili. Ostaje mi još samo naučiti da Ti na svako tvoje - Jesi li dobro? - ne odgovorim uvijek osmijehom. Jer, doista znam, Voljeni, da bi mi rekao - Ljubim te u suzu - isto onako kako mi voliš reći - Ljubim te u osmijeh ... ... update: priča koju poželjeh ispričati ponovo ... Svitanje "I smiješim se u meki suton, Od zapaljenih zvijezda svečan, I osjetim dubinu svega, I da je život - vječan." (Cesarić) Prvo je s noćnoga neba nestao Mjesec. A zatim je, iz noći u noć, nebo postajalo siromašnije za nove i nove zvjezdane konstelacije. Male su crne rupe počele svoj nezasitni pohod, noći su bivale sve tamnije, a dani sivlji. U podzemnoj komori, duboko ispod zemljine površine, negdje na nekoj skrivenoj točci u podzemlju, unutar granica Zemlje šupljih sireva i točnih satova, sat je počeo otkucavati posljednje trenutke Svijeta.Male su crne rupe počele svoj nezasitni pohod, noći su bivale sve tamnije, a dani sivlji. U podzemnoj komori, duboko ispod zemljine površine, negdje na nekoj skrivenoj točci u podzemlju, unutar granica Zemlje šupljih sireva i točnih satova, sat je počeo otkucavati posljednje trenutke Svijeta. Političari i Znanstvenici shvatili su da mogu i odlučili su da žele, ne pitajući nikoga. Odlučili su simulirati uvjete koji su vladali u milijuntinki prve milijuntinke sekunde od trenutka stvaranja svemira, od trenutka Velikog praska. Bili su uvjereni kako će sve moći zadržati pod kontrolom, ali nisu u tome uspjeli. Uzde su im se istrgle iz ruku i Svijet je počeo galopirati prema svojoj propasti. Vijest je prasnula u javnost kad je više nisu mogli skrivati, kad su se kratkotrajuća iščezavajuća stanja počela pojavljivati sve češće, pa su postala vidljiva svima. Tada je već bilo prekasno, tada je bilo samo pitanje dana kad će se male crne rupe potpuno oteti nadzoru, početi okrupnjavati i na kraju usisati materijalni svijet. Propast svijeta, koju su kroz vjekove najavljivali proroci i propovjednici, bila je pred vratima. Te je večeri, u večernjim vijestima, spiker profesionalno neutralno, izrekao posljednju vijest: Sutra će svanuti posljednje jutro. Sutrašnji će dan biti posljednji. … Pomislila je na ironiju slučaja. Naime, dan prije noći u kojoj je Mjesec nestao s neba, dan prije no što je počeo početak kraja, Aurora je, predajući studentima o probabilističkim i neprobabilističkim uzorcima, tvrdnju o nepostojanju stopostotne sigurnosti ilustrirala opaskom: Ništa nije sigurno, sve je samo vjerojatno, pa i to, na primjer, da će svanuti sutrašnje jutro…A tada se vjerojatnost sutrašnjeg jutra odjednom počela smanjivati ... Proces sudara protona, započet u tajnoj podzemnoj laboratoriji proizveo je kratkoživuće čestice, a procjena kako će ljudi uspjeti sačuvati kontrolu nad tim procesom pokazala se pogrešnom. U svemiru se događaju razmjene vrlo velikih energija i vrlo violentni procesi, razmjerima neusporedivi s našim sićušnim pokusom - zavaravali su se Znanstvenici, požurivani od nestrpljivih Političara. Kad je Svijet počeo nestajati, i jedni i drugi još uvijek su tvrdili kako mogu ponovo uspostaviti kontrolu, zaustaviti nezaustavljiv proces. No, ubrzo je postalo izvjesno da su nemoćni. Kraj Svijeta ubrzano se približavao. Tada to više nisu mogli tajiti. Vijest je objavio, obraćajući se svojim građanima ali i građanima svijeta, predsjednik najmoćnije svjetske sile. Pozvao je na staloženost, održavanje reda i mira, bojeći se panike koja bi i prije stvarne propasti mogla Svijet pretvoriti u bojište i razbojište. No, stvari se nisu razvijale onako kako su to sociolozi, psiholozi, analitičari i političari predviđali. Tih posljednjih dana, dok se Svijet približavao svojem kraju, nije bilo velikih protesta, nereda, pljački, ni izbjegličkih kolona na cestama. Sve se nastavilo događati, kao da se ne događa ništa izvanredno. Nije se imalo kamo pobjeći, ljudi još uvijek nisu mogli odletjeti na neki drugi planet a svoj vlastiti su upravo prokockali. Začudo, nije bilo panike. Automatski, poput navijenih dječjih igračaka ili kutijica koje sviraju dok se opruga ne odvije do kraja, ljudi na svim kontinentima nastavili su obavljati svoje svakodnevne rutine, nadajući se kako će uspjeti odagnati kraj ako održe privid normalnosti. Čak se i broj zločina smanjio, utihnuli su lokalni ratovi, promet se prorijedio, na cestama je bilo sve manje sudara. I Aurora je nastavila održavati predavanja. Amfiteatarska je dvorana bila puna i Aurora je, čudeći se što ne osjeća tugu, gledala u ta mlada lica koja nikada neće ostariti. Sada, pošto je saslušala posljednje vijesti i ugasila televizor, prisjećala se lica svojih studenata, shvaćajući da neće ponovo vidjeti ni jedno od njih. Sutrašnji dan, taj posljednji dan, subota je. Može ostati kod kuće. Kad je spiker izgovorio posljednju vijest, Aurora je istog trenutka počela razmišljati o tome kako će ona provesti taj posljednji dan, posljednji dan za nju i za čitavi Svijet. Nije razmišljala dugo. Ona je, i prije no što je kraj postao izvjestan, znala kako bi željela provesti dan, kad bi znala da joj je to zadnji dan života. Jedino nije bila sigurna - da li da sutra prijepodne opere prozore i pokosi travnjak? Učinit će to, no prije toga će, već ujutro, otići k sestri, na kavu. Prisjetit će se zajedničkog djetinjstva, potom još malo sjediti šutke, držeći se za ruke … A onda će poljubiti sestru i njezine kćeri, rukovati se sa šogorom i polako krenuti kući. Ručak ću skuhati večeras – pomislila je. Tako ću imati slobodno prijepodne za posjet sestri, pranje prozora i košnju travnjaka … a ručak ću samo dovršiti kad On stigne. Moći ću putovati brzo, ceste su već danas bile gotovo prazne, vidio sam u Dnevniku. Imat ćemo cijelo poslijepodne, večer i cijelu noć … rekao je kad ju je nazvao, koju minutu nakon što je u večernjim vijestima bila objavljena posljednja vijest. Imat ćemo čitavu jednu vječnost, zajedno – pomislila je sa smiješkom. Bit će to susret koji će potrajati vječno. Više neće biti ni jednog rastanka. … Prozori su blistali a miris svježe opranih zavjesa miješao se s mirisom pokošena travnjaka. Proljetna je toplina uspjela potrajati unatoč tomu što je Sunce posljednjih dana sjalo nekako mutno i prigušeno. Bližilo se podne, a podnevna je svjetlost dobila nestvarnu mekoću, svijet je izgledao ljepši no ikad, tom svjetlošću okupan. Aurora je posljednjeg dana ustala rano, ne želeći propustiti posljednje svitanje. Ogrnula je tanki svileni ogrtač i bosonoga izašla u vrt. Prije no što su prve zrake sunca zablistale u kapljicama rose na vlatima trave, obišla je svoje malo vrtno kraljevstvo. U vrtnim su jezercima šumile fontane, cvjetovi lopoča već su počeli otvarati latice, zlatne su ribice doplivale na površinu vode, proseći hranu. Sjela je na vrtnu klupicu sa šalicom kave i cigaretom u ruci. Gledajući posljednje svitanje, Aurora je pomislila kako nikada do tada nije tako intenzivno osjećala samu sebe, svoje tijelo, svoju misao, svoje emocije, dok je cijelim svojim bićem očekivala dolazak Onoga kojeg je ljubila. Toga posljednjeg prijepodneva Aurora je stigla je popiti kavu sa sestrom i uraditi sve planirano. Čak je i stol postavila i ručak servirala, koji tren prije no što je On stigao. Dok su ručali, nisu razgovarali o propasti Svijeta, nisu pominjali kraj, sjećali su se svojeg prvog susreta i početka svoje ljubavi. Aurora bi inače, kad bi ručala s Njim, posuđe ostavljala neoprano, ne želeći izgubiti ni jedan zajednički trenutak. No, poslije ovog posljednjeg ručka, oprali su posuđe zajedno. On je spretno uzimao vrele, mokre tanjure iz njezine ruke, brisao ih i odlagao u kuhinjski ormarić. Čudila se otkuda On nepogrješivo zna gdje što treba odložiti, iako nikada ranije te ormariće nije otvarao. Znaš što – rekao joj je kad je sve posuđe bilo oprano i spremljeno – do vikendice je manje od sata vožnje. Rado bih s Tobom pogledao zalazak sunca, na obali Dunava. Uz put su se na cesti mimoišli sa svega dva vozila. U jednom je bio mladi par a u drugom čitava velika obitelj. Dok su mimoilazili karavan u kojem je žena sjedila kraj muža, a djeca na zadnjem sjedištu, Aurori je kroz prozor veselo mahnuo plavokosi pjegavi dječak. Do vikendice su stigli brzo pa se šumskim puteljkom spustili do obale. Pješčani sprud, vrbe koje se nadvijaju nad vodu, odsjaji sunca i ptičji cvrkut. Bilo je baš kao kad su na tome mjestu bili zajedno, prošloga ljeta. Na trenutak joj se učinilo da se na pijesku još uvijek ocrtavaju njihove bose stope. Nisu govorili ništa, držeći se za ruke, pogledom su pratili sunčev trag koji se rumenio riječnim tokom, zablistao posljednji put i ugasio se. Htjela bih umrijeti u Tvojem naručju, u svojem krevetu – rekla mu je. Zagrljeni, popeše se do vikend kućice, zaključaše je i smijući se tom besmislenom činu, ukrcaše se u automobil. Cesta je bila prazna i mračna, ni jednog vozila. U većini kuća uz cestu prozori su svijetlili, ljudi su večerali i spremali se na počinak. Nisu bili gladni, njih dvoje, no ipak su, kad su se vratili kući, sjeli za stol. Uz bocu vina grickali su sir i bademe. I slušali Bacha, Uder the Stars. Sjedili su tako blizu jedno drugome da su se dodirivali. I pili su iz jedne čaše, kao onda kad su se prvi puta sreli, na jednom skupu, kad joj je on ponudio svoju čašu, pošto je ona svoju nespretno razbila. Kad su popili posljednji gutljaj, kad je glazba utihnula, Aurora je čašu odložila u sudoper u kuhiji. U zdjelicu svojih mačjih ljubimaca istresla je njihov posljednji obrok. Posljednji je put pogladila sjajnu dlaku, zagrlila vižljasta mačja tijela ... i zatvorila vrata kuhinje. On ju je čekao, stojeći na vratima otvorenim prema vrtu. Poljubili su se tu, na pragu, pod nebom na kojem više nije bilo zvijezda i zagrljeni krenuli u postelju. U njihov posljednji zagrljaj slila se sva strast i sva nježnost svih njihovih susreta i rastanaka. Svijet je za njih na trenutak nestao, i prije svojeg stvarnog nestanka. Postojala su samo njihova tijela, sjedinjena bliskošću koja je bila dublja od tjelesnog dodira. Aurora je osjetila kako se zemlja još jednom, posljednji puta, pod njima izmiče. Ostali su zagrljeni, ona s glavom na Njegovim prsima. Čula je kako mu disanje postaje duboko, zaspao je. Aurora je puhnula u svijeću koja im je gorjela kraj uzglavlja i ponovo položila glavu na Njegove grudi. Dok je tonula u san, posljednji zvuk koji je čula bilo je kucanje srca. Nije mogla razabrati čuje li to Njegovo ili svoje srce. Otkucaji su nam se konačno slili u savršeno sazvučje …. pomislila je. I to je bila Aurorina posljednja misao, tik prije svitanja zore koja nikada neće svanuti.  svitanje, photo by rU |
- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
13.04.2010., utorak
Home is ...
... where the Heart is ...  photo by rU ... i zato Onaj tko voli nikad nije beskućnik ... update: bez kišobrana ...
I danas kiša. Poželjeh ostati u krevetu, pokrivena poplunom preko glave. Poželjeh ostati pod krovom, iza spuštenih zastora i ispod otvorenog kišobrana ... iako vele da donosi nesreću, otvarati kišobran kad si pod krovom. Poželjeh začepiti uši da ne čujem kišne kapi, skutriti se u nekoj toploj zavjetrini, zavući se u svoju kućicu poput puža, zaspati i ne buditi se do idućeg proljeća ... I zato sam, Mili moj, izašla van na kišu ... ... bez kišobrana. |
- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
12.04.2010., ponedjeljak
Like A Bird On The Wire ...
 photo by rU Like a baby, stillborn, like a beast with his horn I have torn everyone who reached out for me. But I swear by this song and by all that I have done wrong I will make it all up to Thee ...  za jedan časak radosti, photo by rU We will make it all up, Jedini ... update: April rain, april rain, take my hand, we'll walk down this lane ...
And Dear, da parafraziram dragu Necutako : Kiša je samo zaobilazni put do Sunca. |
- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
09.04.2010., petak
pink or white ...
|
Pink or white, What shold I wear tonight, darling?  photo by rU još ružičasta sam i topla od Tvojih dodira još blistam od poljubaca tvojih još osjećam Te u sebi, još na meni trepti Tvoj lijepi sjaj .. a već Te opet želim, opet već žedna sam Tebe i opet spremna da Ti se dam ...  Daisy, Daisy, give me your answer, do, I'm half crazy all for the love of you. And I'm crazy to, Dear. ... and pink, all over ... ... update: subota, 10. travnja, Pink and Blue ...
update: 11. travnja, Bijela nedjelja ...
uskoro, Dear, uskoro ... |
- 23:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
08.04.2010., četvrtak
remember when ...
|
Don't Forget to Remember Me to Forgot, or Forgot-Me-Not ...  photo by rU Sjećanja ... Doista je neobično čega se sve sjećamo, a vjerojatno je još čudnije što smo sve u stanju zaboraviti. Psiholozi vele da je zaboravljanje aktivan proces bez kojeg pamćenje ne bi bilo moguće. Mozak mora ignorirati nebitna sjećanja kako bi se koncentrirao na pamćenje bitnog. No, što je bitno, a što nebitno? Slova abecede, tablica množenja, imena svjetskih prijestolnica, značajni povijesni datumi, važni telefonski brojevi, datumi dospijeća računa ... riječi koje izrekosmo i one nama i o nama izrečene ... i one prešućene ... slike, naslikane i nenaslikane ... i one izbrisane ... zvuk govora, jecaj i krik, šum vjetra, uzdah i smijeh ... i žubor vode ... i svi mirisi i okusi - mlijeka i materine dojke, dječjeg obraza, zemlje i vode i tople puti Voljenog ... mirisi i okusi ljubavi, sreće ... i tuge .. . A tu su i misli i emocije, želje i nade, snovi ... i noćne more ... Što je od svega toga bitno? Zapamtili, zaboraviti ...  jednom, Jedini, kad budemo samo sjene jedne davne priče koja se samo Tebe i mene tiče, jednom, kad ne budemo više ni sjena, jednom kad zaboravi nas čak i uspomena ... u šumu vjetra, na vrhu vala, u pramičku pjene, dotaknut ću opet ja Tebe, dotaknut ćeš opet Ti mene ... ... za one koji više vjeruju slici nego riječi:
|
- 20:21 - Komentari (8) - Isprintaj - #
07.04.2010., srijeda
nekako s Proljeća ...
 photo by rU Nekako s proljeća uvijek meni doluta neka čežnja tamna, tiha mudrost davna ... ... Opet si me, nekako s proljeća, nazvao svojim Proljećem. A ja, čije je proljeće već odavno prošlo, na te se tvoje riječi i raznježih i razljutih ... I, pomislih: Jedino proljetno u meni je - proljetna ćudljivost... Kao da sam rođena u aprilu, kad istodobno i sunce sja i kiša pada, a ne u drugoj polovici novembra, kad me, kako mi mati reče, donesoše duge hladne kiše zbog kojih je moja draga Drava te godine, toga novembra, nabujala kao nekako s proljeća ... Ti si Proljeće moje zime ... nastavio si uporno. Ćudljivo i kišno, poput aprila? upitah. Sunčano ... i rasvjetalo, kao Maj ... prošaptao si. I, baš mislim kako sam 'srećković'. Rodio sam se 31-og maja, u zadnji čas, valjda zato da uspijem sresti Tebe, svoju Maju. A ja se, u zadnji čas, ugrizoh za jezik. Naime, htjedoh Ti reći, da te rođendanski dar već čeka. U ladici, na dnu komode. Boca vina, srebrna 'kušalica' ... i knjiga Jesenjinovih, tebi dragih pjesama, kupljena u antikvartijatu - Tko je ljubio, taj ne ljubi više ... Posvetu ću ispisati kad Ti knjigu budem poklanjala, no već je u mojim mislima napisana: Tko nije ljubio, kao da se nije ni rodio ... za one kojima se ne čita nego gleda:
|
- 07:22 - Komentari (20) - Isprintaj - #
05.04.2010., ponedjeljak
Paula i Lina, s onu stranu ogledala ...
... ili - kratka ljubičasta priča ... Misfit(s), photo by rU We're not daffy and dilly Don't go 'round willy nilly Seems to us kinda silly That we don't fit in. We may be different from the rest Who decides the test Of what is really best? Paula i Lina, s onu stranu ogledala .. ili: kratka ljubičasta priča ... Paula. Obla, oniža, plavokosa i plavooka, najčešće u plavom, Pula bi najradije hodala bosa ili bi koračala nečujno, u jednostavnim crnim cipelama ravnih gumenih potplata. Pauli bi se ponekad činilo da posjeduje mudrost starosti, a ponekad bi se i sama nasmijala vlastitoj dječjoj naivnosti. Paula je uvijek davala, uvijek poklanjala, uvijek vjerovala, rijetko očekujući nešto zauzvrat. Paula bi se često osjećala nepotpunom, neprilagođenom, nekompatibilnom, poput četvrtastog oblika koji netko silom pokušava utrpati u okruglu rupu ... Paula nikada u životu nije ništa namjerno razbila, nikada nije izbrisala ni jednu napisanu riječ, nije zaboravila ni jednu uspomenu, ni lijepu, ni bolnu. Uz vjeru i nadu, Paula je u svojoj plavoj torbici uspomena sa sobom uvijek nosila i sumnju i krivnju. Lina. Zlatokosa, vitka i visoka, Lina je najčešće bila u crvenom. Kročila bi samouvjerenim plesnim korakom, u crvenim cipelama, na potpeticama od 15 centimetara koje bi glasno kuckale u ritmu njezinih koraka. Lini se činilo kao da se rodila toga jutra. Sva njezina sjećanja starija od današnjeg dana kao da su nestala u plamenom svitanju toga današnjeg jutra. Lina se osjećala novom, tek nastajućom, no ipak već zaokruženom i potpunom, osjećala se nedirnuta tugom, neobilježena ožiljcima i sjećanjima. Lina je uživala u tom osjećaju novine i potpunosti, u toj slobodi bez sjećanja, u toj novostečenoj sposobnosti da i uzima, a ne samo daje. U maloj crvenoj Lininoj torbici nije bilo ni sumnji ni krivnji, samo jarkocrveni ruž i mala bočica 'chanela'. Da su se ikada negdje - u nekoj dvosmjernoj ulici - susrele, Paula i Lina bi se mimoišle, ne razmijenivši pogled. Jer, Paula je uvijek hodila s pogledom uprtim u oblake, pa ne bi ni primijetila Linu, u prolazu. A Lina je svijet oko sebe promatrala s novootkrivenom smjelošću pa bi, pogleda uprta u daljinu, prošla pokraj Paule ne primjetivši je. Da su se ikada susrele ... No, tko zna. Možda se i jesu susrele, Paula i Lina, susrele ili barem mimoišle. Jednog majskog dana, možda, kad je sve cvjetalo, a slatki mirisi opijali čula. Tko zna, možda su se čak se i ovlaš dodirnule ramenima, u prolazu, obje nesvjesne one druge ... Ako i jesu, ni jedna se od njih dvije toga nije sjećala. ... U predsoblju je na komodi stajala staklena zdjela puna bistre vode u kojoj su plutali cvjetovi ljubičica. Ušavši, Paulina udahnu slatki miris i okrenu se prema svojoj sestri koja joj se osmijehivala u znak dobrodošlice. Sjećaš li se kako nam je baka, svakog Uskrsa, pripremala upravo takvu cvjetnu kupku za jutarnje umivanje? upita sestra Paulinu. Paulina se nasmiješi sestri i nagne se nad zdjelu s ljubičicama, kao nad ogledalo. I tada, na trenutak, pred očima joj bljesnuše boje - prvo plava, a potom crvena. Dva se pogleda susretoše, dva lica pogledaše jedno u drugo. Paula je gledala Linu, Lina Paulu. Pogledaše se, a u pogledu im bljesnu znak prepoznavanja. A tada se plava i crvena stopiše u ljubičastu. Paulina zagrabi u dlanove svježu i hladnu vodu koja je mirisala na ljubičice i njome spere taj kratki trenutak prepoznavanja. ... za one kojima se ne čita priča:
|
- 18:59 - Komentari (9) - Isprintaj - #
04.04.2010., nedjelja
zrnca, ili: umjesto uskrsne čestitke ...
 photo by rU Ako ti u pamćenju ne prebiva ni najmanja ludost na koju te navela ljubav, nikada nisi volio. WILLIAM SHAKESPEARE (1564 -1616) iz "Kako vam drago" ... Čitam 'Zrnca mudrosti o ljubavi' što sam ih dobila za uskrsni dar: Onaj tko voli ... vjeruje u nemoguće. (Elizabeth Barret Browning) Na kraju nam uvijek ostaje ljubav, Ako to niste shvatili, niste shvatili ništa. (Lorraine Hansberry) Ljubav ne pokreće svijet, Ljubav je ono što daje smisao njegovoj vrtnji. (Franklin P. Jones) Ljubav je život. Ako propustite ljubav, propustili ste život. (Leo Buscaglia) Vrijeme koje nismo proveli u ljubavi izgubljeno je vrijeme. (Tasso) Ljubav nije slijepa, već je vizionarska: ona prozire u samo srce onoga kojeg voli i vidi pravo lice iza slabosti i mana voljene osobe. (Andras Angyal) Ako ljubav nije ludost, onda nije ni ljubav. (Pedro Calderon De La Barca) Vrijeme je presporo za one koji čekaju, prebrzo za one koji strahuju, predugo za one koji tuguju, prekratko za one koji se raduju. Ali za one koji se vole - vrijeme je vječnost. (Henry Van Dyke) Čak ni pamćenje nije nužno za ljubav. Postoji zemlja živih i zemlja mrtvih, a most između njih je ljubav -. samo ona jesti, samo ona ima smisla. (Thornton Wilder) Dvije stvari ne mogu se promijeniti otkad postoji svijet: tijek vode i čudni i slatki putovi ljubavi. (Japanska pjesma) Samo ljubav drži tamu na odstojanju. (Pam Brown) ... Da, doista postoji 'mudrost glave' i 'mudrost srca'. A mi, poput ćorave koke, ponekad uspijemo kljucnuti pokoje zrnce. Od zrnca mudrosti možda postajemo mudriji, od zrnca ljubavi sasvim sigurno, postajemo bolji. Jedino u ljubavi uspijevamo biti 'za glavu višlji' od sebe samih, uspijevamo pobijediti egoizam, zauzdati samoljublje, ne misliti na sebe, ili barem ne samo na sebe. Svima vam želim sretan Uskrs. Provedite ga s onima koje volite, za blagdanskim stolom ili u mislima. Ljubav će premostiti svaku udaljenost.  ... želi vam rU update:
|
- 01:37 - Komentari (13) - Isprintaj - #
02.04.2010., petak
Aprilske kiše ...
 April rain, april rain, take my hand, we'll walk down this lane Look in my eye, I'll try to explain how sadness couses the April rain. Angels and Aprils are part of God's plan - Raindrops and teardrops are both good for men, One waters the soul, One waters the land … It's OK to cry, like the angels on high. April rain, april rain, sinks down in the earth and reaches the grain I see in your heart almost the same when it's touched by the april rain Angels on high up even your pain, So come down the april rain ... Angels and Aprils are part of God's plan - Raindrops and teardrops are both good for men, One waters the soul, One waters the land … April rain, april rain down comes the april rain ...
Slušam Aprilske kiše i šaram pisanice. I dok mi prsti kist umaču u crvenu boju, boju krvi, života, radosti i uskrsnuća, srce mi posiže za plavom ... Sjećam se onih s kojima sam se radovala Uskrsu u proteklim godinama, a kojih ovoga Uskrsa u mojem životu više nema ... |
- 18:24 - Komentari (12) - Isprintaj - #
01.04.2010., četvrtak
preplitanje ...
 photo by rU Svjetlost i Tama Kiša i Sunce, Cvijeće i Trnje ... U vrtu, baš kao i u Životu ... ... Winter story (nije kraj početka, ni početak kraja ... ... nego kraj Zimske priče ...) Iako sunce nije izišlo, postajalo je sve toplije i Rose pomisli kako se, unatoč tomu što je tek kraj veljače, sprema ljetna oluja: Da, ta sparna utiha baš liči na trenutak pred ljetnu oluju ... Svijet se zamrači, boje se ugasiše, zvukovi utihnuše ... Rose podiže lice prema tamnom nebu, očekujući kapljice kiše koje će joj rashladiti zažarene obraze i ovlažiti suhe usnice ... ... I kad joj je prva topla kap pronašla konturu usne, kad je munja proparala sivo nebo, Rose se sjeti svega: Sjeti se Svjetla ... i Tame koja je tako brzo uslijedila ... Topline sunca i nenadanog mraza ... Sjeti se bijelog cvijeta, latica poprskanih crvenim kapljicama ... okusa meda i okusa krvi koji joj se miješaju na usnama ... Preplaviše je radost i tuga, isprepleteni tako da ih Rose nije mogla razlikovati. Radost je boljela, a tuga blažila bol ... Bjelina ružinih latica zasljepljujuće zablista, potom se zažari vatrenim crvenilom ... Rubovi plamena zaplamsaše plavetnom, iskre poletješe uvis u noćnu tamu ... Rose poletje s iskrama i odjednom se nađe u srcu tame. Bila je to tama ledena i pusta i Rose pomisli kako će zauvijek ostati u toj tami zarobljena, pomisli s očajanjem kako će se, u ledenoj tami vjekujući, i sama u tamu pretvoriti ... A potom svega nestade. Nestadoše zvuci, slike, okusi, dodiri ... ostade samo Ništavilo ... i Rose, oči u oči s Njim ... ... Budeći se, Rose osjeti topli dodir na usni. To se zraka sunca prokrala kroz rebrenice ... pomisli Rose, ne otvarajući oči. A sunčeva se zraka nježno poigra Roseinim usnama, potom se toplo spusti niz Rosein vrat, zadrža se časak u udubini među ključnim kostima, a zatim se zadrži na ružičastom vršku Roseine dojke koji je izvirio iz svilene noćne košulje ... Probudi se, Sunašce moje ... šaptao je netko Rosei na uho. I Rose se probudi ... ... u Silvestrovu zagrljaju. (the end of Winter story ... ... a možda i početak neke Proljetne priče ...)  photo by rU |
- 09:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
