Cjelina nije nešto što se tek ima nametnuti odvojeno postojećim dijelovima – ona je, naprotiv, tlo iz koje su ''odvojeni dijelovi'' uopće mogli doći u postojanje ...
iz Uvoda u filozofiju ...
...
Važno je, možda, i to da znamo
čovek je željen, tek ako želi.
I ako celoga sebe damo,
tek tada i možemo biti celi.
Saznaćemo, tek ako kažemo
reći iskrene, istovetne.
I samo onda kad i mi tražimo,
moći će neko i nas da sretne.
M. Antic
Djelići ... i cjelina.
Sve je sazdano od djelića - more od kapljica, sati od minuta, grozd od bobica, krunica cvijeta od latica, pjesma od stihova, riječ od glasova, kompozicija od tonova ... U svakom mikrokozmosu zrcali se makrokozmos ...
Sve je, pa i mi smo, tek ukupnost djelića, potpunost nepotpunosti, fragment do fragmenta, elementi slagalice, zrnca u kaleidoskopu, zrnca koja se, svakim pomakom, slože na nov, neponovljiv način ...
Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.
(Neruda)
A ipak, svi djelići i svi trenutci našeg života na kraju se nanižu u kružnu nizku, u vjenčić cjelovit, trnovit i cvjetan, nalik na krunu il' ogrlicu ...
I shvatimo - cjeloviti smo bili samo s onima koje smo voljeli ...