Marketing
nekako s Proljeća ...
photo by rU
Nekako s proljeća
uvijek meni doluta
neka čežnja tamna,
tiha mudrost davna ...
...
Opet si me, nekako s proljeća, nazvao svojim Proljećem.
A ja, čije je proljeće već odavno prošlo, na te se tvoje riječi i raznježih i razljutih ...
I, pomislih: Jedino proljetno u meni je - proljetna ćudljivost...
Kao da sam rođena u aprilu, kad istodobno i sunce sja i kiša pada, a ne u drugoj polovici novembra, kad me, kako mi mati reče, donesoše duge hladne kiše zbog kojih je moja draga Drava te godine, toga novembra, nabujala kao nekako s proljeća ...
Ti si Proljeće moje zime ... nastavio si uporno.
Ćudljivo i kišno, poput aprila? upitah.
Sunčano ... i rasvjetalo, kao Maj ... prošaptao si.
I, baš mislim kako sam 'srećković'. Rodio sam se 31-og maja, u zadnji čas, valjda zato da uspijem sresti Tebe, svoju Maju.
A ja se, u zadnji čas, ugrizoh za jezik.
Naime, htjedoh Ti reći, da te rođendanski dar već čeka. U ladici, na dnu komode. Boca vina, srebrna 'kušalica' ... i knjiga Jesenjinovih, tebi dragih pjesama, kupljena u antikvartijatu - Tko je ljubio, taj ne ljubi više ...
Posvetu ću ispisati kad Ti knjigu budem poklanjala, no već je u mojim mislima napisana: Tko nije ljubio, kao da se nije ni rodio ...
za one kojima se ne čita nego gleda:
Post je objavljen 07.04.2010. u 07:22 sati.