Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Silvestar se niz snježnu stazu spustio nekoliko puta, sve dok vijavica nije postala pregusta. Na stazi je bio sam, svi su se skijaši pred snježnom mećavom povukli u kafiće i restorane raspoređene oko skijališta. Kada je staza pred njim postala gotovo potpuno nevidljiva, Silvestar nevoljko skide skije i uđe u prvi zagrijani i prepuni restoran.
Grijući ruke na čaši kuhanog vina, sa zadovoljstvom pomisli: Od spusta su prije mene odustali duplo mlađi od mene. Nisam ja još za staro gvožđe ...
No, svojstvena mu samoironija nije dopustila dulje likovanje. Uz to, profesija mu je bila - rovanje po ljudskim dušama - kako bi on to ironično znao reći, pa mu je poznavanje struke onemogućavalo da koristi obrambene mehanizme čije je funkcioniranje dobro poznavao.
Odustali su duplo mlađi od mene ...
No, da sam duplo mlađi, ja ne bih ni sad odustao unatoč vijavici ... Koga to obmanjujem, pa ja više ne skijam, to je samo vozikanje na skijama ...
Baš stoga što se bavio intelektualnim, dakle 'sjedilačkim' poslom, Silvestar je slobodno vrijeme provodio na otvorenom, u fizičkim aktivnostima. U mladosti je veslao, igrao košarku i hokej a s godinama se okrenuo skijanju zimi, pješačenju i lutanju šumom, ljeti. Bio je strastveni 'lovac' na gljive, izvrsno je poznavao brojne vrste, zabavljalo ga je otkriti najbolja mjesta prije drugih gljivara. Gljive je znao pripremiti na mnogo različitih načina, a bio je i gurman. No, ukus mu je bio istančan, nikada ne bi pojeo onaj zalogaj više te se s godinama nije udebljao već postao vitkiji i čvršći nego u mladosti. To što je danas za sobom ostavio duplo mlađe skijaše nije bila slučajnost. A ipak, Silvestar je osjećao breme nataloženih životnih iskustava. Prilično toga pamtim ... znao bi reći. No to nije ništa prema onome što sam pozaboravljao ... dodao bi, šaleći se na svoj račun. No, znao je - nikada ne bi mogao zaboraviti Rose. Sve bi svoje životne uspomene dao za pamćenje onog jednog jedinstvenog trenutka u kojem je Rose postala njegovom ...
Dok je snijeg i dalje padao kao da nikada ne misli prestati, Silvestar otpije gutljaj vrelog vina začinjenog cimetom. Cimet ... i vanilija.
Rose je mirisala na cimet i vaniliju. Tri kapi chanela koje bi ponekad kapnula na vrat, u udubinu između ključnih kostiju, tamo gdje bilo kuca, nisu mogle zasjeniti nježan i delikatan Rosein miris. Silvestar duboko uzdahnu i sjeti se trenutka kad je prvi put udahnuo taj Rosein miris izbliza, ljubeći je prvi put, ljubeći je u vrat i osjećajući kako joj se bilo ubrzava otkucajima sustižući otkucaje njegova srca.
Pomislio sam tada kako samo sanjam to što sam priželjkivao godinama ... i poželio nek' taj san potraje ...
Silvestar posegnu u džep svoje skijaške jakne. Izvuče mobitel i otkuca poruku: U mislima te ljubim! Prije no što je kliknuo na 'pošalji', ruka mu na trenutak zadrhta. Pomisli: Trebao bih obrisati taj uskličnik ... da Rose ne pomisli kako sam egzaltirani glupan ...
Silvestru obično nije manjkalo samouvjerenosti, no kad je Rose bila u pitanju ... Već na samu pomisao na Rose bilo mu se ubrza i on brzo klikne na 'send'. Poruka je, završavajući uskličnikom, bila poslana, no odgovor nije stizao ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
